Održane duhovne vježbe svećenika Požeške biskupije u Velikoj
7.2.2020. | 15:09
Požeška biskupija
Pregleda: 2474
FOTO: Požeška Biskupija
Od ponedjeljka 3. veljače do četvrtka 6. veljače u Domu Sv. Augustina u Velikoj nedaleko Požege održane su duhovne vježbe za četrdesetak svećenika Požeške biskupije među kojima su bili većina mladi do deset godina svećeništva. Predvodio ih je doc. dr. Taras Barščevski, profesor na katedri Svetog Pisma Novog zavjeta Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Nedavno proglašena Godina Božje riječi u Požeškoj biskupiji sadržajno je usmjerila nagovore duhovnih vježbi koje su se održale pod temom „Povjereni riječi Božjoj“ (usp. Dj 20, 32). Osim zajedničkih molitvenih susreta i euharistijskih slavlja prof. Barščevski je svećenike poticao na promišljanje kroz meditacije i konferencije. Polazeći od Svetoga pisma predstavio im je službe starozavjetnih proroka, identitet svećenika u Novome zavjetu te ih pozvao na drugovanje s Božjom riječi.
Na svršetku duhovnih vježbi, 6. veljače pridružio im se požeški biskup Antun Škvorčević koji je zajedno s njima slavio svetu misu u župnoj crkvi sv. Augustina. Zahvalio je na početku voditelju i svećenicima na odazivu te im je – uz primjedbu da je ovih dana diljem Hrvatske puhao snažan vjetar – kazao kako vjeruje da ih je Duh Sveti u ovim duhovnim vježbama duhovno prozračio, pročistio, prosvijetlio i učvrstio. Rekao je da želi zajedno s njima zahvaliti Bogu ne samo što nas se ne odriče, nego i što nam daje mogućnost da uvijek iznova u snazi njegova Duha učinimo nešto dobra sa sobom. 
U homiliji biskup je podsjetio kako u brizi za ispravno funkcioniranje automobila i drugih aparata redovito ih održavamo, povjeravajući ih stručnjacima na tehnički pregled, da ih oni provjere, očiste, poprave i dovedu u pravo stanje. Jednako tako činimo i s obzirom na funkcioniranje našeg tijela i na njegovo zdravlje, povremeno se podvrgavamo sistematskom zdravstvenom pregledu, dodavši da je jednako važno to činiti i sa svojim duhovnim stanjem. Kazao je da je to razlog zbog kojega u programu trajne formacije mladih svećenika do deset godina misništva važno mjesto pripada godišnjim duhovnim vježbam, jer su one sistematski pregled naše duše, nastojanje da se u našem duhovnom biću pročisti što se zaprljalo i učvrsti što se poljuljalo. Osvrnuvši se na spomendan sv. Pavla Mikija i njegovih 25 drugova mučenika koji su 1597. godine u Nagasakiju zajedno s njime bili obješeni na križ, biskup je podsjetio na mučenikove riječi da je križ govornica s koje se najbolje svjedoči, vidi i čuje tko su to Kristovi učenici. Poručio je nazočnim svećenicima da su i oni na svoj način prikovani na križ života kao ljudi, a onda i kao svećenici. Križ svećeništva je govornica koja nam je dodijeljena da s nje svjedočimo i naviještamo najljepši govor, ustvrdio je biskup.
Na temelju ulomka starozavjetnog čitanja iz Prve knjige o kraljevima, u kojem kralj David pred svoju smrt potiče sina Salomona da bude hrabar i da se pokaže čovjekom u svojoj kraljevskoj službi po vjernosti savezu sklopljenu s Bogom na Sinaju, biskup je poručio svećenicima kako je prvi i najveći izazov njihova života da budu ljudi po Božjoj mjeri i u skladu s onim što je on s njima naumio kad ih je pozvao. Nadalje, poručio im je da Božja mjera ne trpi polovičnost, površnost i usputnost, nego traži potpunost, cjelovitost i posvemašnjost, jednom riječju – vjernost. Ustvrdio je da se njihova svećenička vjernost svjedoči molitvom, intenzivnim duhovnim životom, savjesnošću u poslanju, duhovnom izgradnjom u kojoj posebno mjesto imaju i duhovne vježbe, i da će Bog tu vjernost nagraditi čvrstinom i sve većim rastom u čovještvu tijekom ovozemaljskog života i darom njegove punine u vječnosti. Podsjetivši svećenike da su najprije u sakramentu svetog krštenja, a posebno u sakramentu svetog reda Božjim zahvatom preobraženi u dubini svoga bića i na svoj način započeli biti dionicima vječnosti, biskup ih je pozvao da ne podlegnu mentalitetu suvremenog svijeta koji ih kroz različite ponude i sadržaje želi zarobiti u onome što nije Božje.
Na temelju evanđeoskog ulomka u kojem sv. Marko opisuje kako Isus šalje dvanaestoricu svojih apostola pozivati ljude na obraćenje, izgoniti zloduhe i liječiti bolesnike, biskup je upozorio svećenike neka pozivajući druge na obraćenje, ne zaborave na trajnu potrebu vlastitog obraćenja, jer u životu svakoga od nas ima krivih koraka koje treba preispitati i mračnih stranputica koje treba napustiti te kročiti stazom osvijetljenom Božjom riječju. Govoreći svećenicima o poslanju izgoniti duhove, biskup je naglasio da se ta služba ne svodi samo na slučajeve egzorcizma opsjednutih, nego da zloduhe valja trajno izgoniti molitvom i postom, kako nas je Isus naputio, ne dopuštati Zlome i zlu da nas zavodi i uvlači u svoj projekt i na taj nas način ponizi, osobito kad nas usmjeri jedne protiv drugih. Biskup je upozorio svećenike da upletenošću u igru Zloga postaju nemoćni u svom djelovanju i poniženi pred onima kojima su poslani služiti.
Dodao je da time što jedni o drugima loše i zlonamjerno pripovijedaju, jedni drugima ne pomažu, već postaju suučesnicima u zlu. Potaknuo ih je neka kad doznaju za neko zlo djelo kod brata svećenika koje ga vuče u propast, to mu priopće na primjeren način u kojem će se osjetiti dobrohotnost koja mu želi pomoći da iz svoga života odagna zloduha. Osvrnuvši se na pojavu da neki mladi svećenici u svom djelovanju stavljaju naglasak na određene «karizmatske» čine kao što je polaganje ruku, biskup je podsjetio da se zloduha ne istjeruje tehnikom, nego nastoje tako duhovno živjeti te ono što svjedoče u svom svećeničkom poslanju zaista bude djelo Duha Božjega. Kad u evanđelju čujemo da su apostoli «mnoge nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali», pomislimo najprije na sakramentalno ulje u bolesničkom pomazanju. Međutim, ne smijemo zaboraviti da je ulje koje ozdravlja bolesne, siromašne, one na rubu društva naš osobni pristup samilosti, razumijevanja, blizine kojom im prilazimo, naš Caritas, ustvrdio je biskup. Izrazivši žaljenje što poziv na karitativno djelovanje počesto kod svećenika ne nailazi na zauzetiji odgovor, pozvao je sudionike duhovnih vježbi da ljudima kojima su poslani s većom osjetljivošću budu prisutnost koja liječi, riječ koja uzdiže, utjeha koja ispunjava i dobrohotnost koja stvara ozračje radosti. Također ih je pozvao da potaknuti naviještenom Božjom riječju iskreno odluče kako neće biti svećenici na polovičan i površan način, nego da će svoje poslanje nastojati živjeti što bolje i što vjernije, svakodnevno omogućujući da Božja riječ doista bude svjetiljka njihovim životnim koracima, kako pjevamo u geslu u ovoj Godini Božje riječi. Zamolio je Boga neka pomogne da ono što je u ovim duhovnim vježbama snagom svoga Duha u njima pokrenuo, po hrabroj suradnji raste na njihovu radost i svih onih kojima su poslani.
Po završetku svete pričesti svećenici su zajednički uputili Bogu molitvu u Godini Božje riječi, a potom pjevanjem himna «Tebe Boga hvalimo» zahvalili za darove koje su primili tijekom duhovnih vježbi. Nakon popričesne molitve svećenici su pred likom Gospe od utjehe, koju rado štuju vjernici požeškoga kraja obnovili svoje predanje Isusovoj Majci. Biskup je na kraju zahvalio voditelju duhovnih vježbi za spremnost da tri dana provede sa svećenicima Požeške biskupije a sudionicima duhovnih vježbi za iskrenost kojom su nastojali pred samima sobom i pred Bogom obnoviti vjernost svome svećeničkom poslanju. Izrazio je uvjerenje da su u duhovnim vježbama jasnije čuli i usvojili Isusovu riječ iz današnjeg evanđelja «I posla ih», i da je Isusov «Idite» postao u njima čvršći. Zamolio je Presvetu Bogorodicu neka im pomogne da uistinu budu onakvi kakvima ih je Isus vidio u dvorani posljednje večere i kad im je uputio svećenički poziv i kakve ih želi danas u hrvatskom društvu, te je zazvao na njihove osobne živote i poslanje Božji blagoslov.
