Ovdje je sahranjen najveći brodski kurvar i umjetnik
19.9.2021. | 13:57
Darko Lončar Daky
Pregleda: 3999
FOTO: Darko Lončar/Vasilj Antipov
Umjetnost je divlji napor da dosegnemo ljepotu koja je iznad nas i čineći taj napor Vasilj Antipov je u amanet Brodu i Brođanima ostavio predivne umjetničke slike starog Broda na Savi, uspio je u tom divljem naporu dosegnuti jednu ljepotu koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Ako se mene pita, Antipov je definitivno najveći brodski umjetnik svih vremena.
Ali… i najveći ženskaroš, boem, klošar, lutalica i kurvar. Od strasti prema slikanju, veća mu je bila još jedino strast koju je njegovao prema lijepim ženama, što i ne čudi, jer naše Brođanke su najljepše žene na svijetu, barem meni, a vjerujem i njemu.
Tužna je životna priča ovog slikara.
Ružna su bila vremena tada u Rusiji, godina 1918. i Oktobarska revolucija, politički neprijatelji su se prokazivali na sve strane, a nerijetko i ubijali, i da bi spasio živu glavu, slikar je jedan dan spakirao svoje kufere i pobjegao iz svoje Domovine u nepoznato. Vjetrovi sudbine i boemsko lutanje po bijelom svijetu dovode ga iz Petrograda, u kojem je rođen 1891. u Beograd, misleći da će ga Srbi tamo zbog pravoslavne vjere i tradicionalne političke bliskosti sa Rusijom, dočekati raširenih ruku, ali nažalost, ubrzo otkriva njihovu srpsku nesklonost pa i mržnju prema došljacima, emigrantima, te ponovo pakira kufere i za svoj novi životni izbor odabire naš lijepi grad Brod na Savi.
I nije pogriješio, jer naši Brođani su mu pružili utočište, domaćinski ga prihvatili kao našeg sugrađanina, odmah su mu našli i posao, gdje se najviše istakao Julie Hoffmann, koji mu je postao i dobar prijatelj, zaposlio ga je kao kustosa u Gradskom muzeju čiji je on bio osnivač, tako da je Antipov vrlo brzo riješio i svoje goruće egzistencijalno pitanje. I konačno, nakon svih mogućih šikaniranja, bježanja, ratnih strahota i užasa, konačno je u našem gradu među Brođanima pronašao svoj duševni mir, ovdje je mogao slikati i stvarati, i živjeti život punim plućima, život dostojan čovjeka.
U Brod je došao 1929. god. s kazališnom trupom boema, jer je i sam u duši bio veliki boem, upriličili su samo dvije predstave u kavani LOVAC, na početku Široke ulice, a onda se to kazalište raspalo, a Antipov se laća kista i tempere, onoga što mu više leži od glume i po našem gradu slika najljepše dijelove starog Broda na Savi, slike koje se danas čuvaju u Muzeju i kod privatnih kolekcionara, kao dragocjeno svjedočanstvo jednog vremena. Brod i Brođani toplo su ga primili i prihvatili kao svoga, i više mu ne pada na pamet da bježi bilo gdje, a on je prihvatio naš grad i Hrvatsku kao svoju Domovinu.
Antipov je ostavio iza sebe oko dvije stotine slika sa brodskim temama nastale većim dijelom tridesetih i četrdesetih godina, većinom su to bile slike starog Broda, zanimljivih etno kuća, katoličkih crkvi i kapelica, koje danas doživljavamo kao susret sa svijetom što nepovratno odlazi.
A tko je bila Juliška?
Juliška je bila koketna Mađarica, izuzetno lijepa i privlačna, vesela brodska šankerica u najboljim godina, koja je s Antipovom ispijala pive i pelinkovce do kasno u noć, da bi se skupa probudili u ljubavnom zagrljaju uz opuške cigareta u pepeljari, polupraznim flašama konjaka i strasnim pogledima. Antipov je bio na glasu ne samo kao dobar slikar nego i kao veliki ženskaroš, ljubavnik i kurvar teškog kalibra, ali nježnog i dobrog srca, i još bolje duše.
Po gradu su kolale priče o njegovim ljubavnim avanturama s vrlim brodskim damama, o njegovim vezama i vezicama, ali nikad se nije oženio i nije imao djece. Živio je cijeli svoj život kao lutalica, samac, boem, ženskaroš i slikar, i tako je sam i usamljen i umro 1968. u staračkom domu u Ljeskovici. Tužna je životna priča ovoga čovjeka. A da li je pokopan u Ljeskovici ili Brodu, nije mi nitko znao odgovoriti, pa jedno popodne krenuh u potragu za njegovim grobom. A prije toga naslikah njegov portret u tehnici suhog pastela, ugljena i krede, da mu ga stavim na grob i bar malo mu se na taj način odužim kao stari Brođanin, za sve ono dobro što je učinio za naš grad.
I kada sam na kraju dvosatnog lutanja po groblju uspio pronaći njegovo grob, mojoj sreći nije bilo kraja. Zapalio sam mu svijeću, portret sam uramio i postavio ga na njegov grob, za uspomenu. Antipov je dao svoj obol i u borbi protiv fašizma i nacističke okupacije našega grada. Njegovo partizansko konspirativno ime bilo je Stari, pa mu ispred groba rekoh tiho:
Stari, ovo je za tebe, od srca, od umjetnika, za umjetnika.
