Ovog mjeseca Požega je u znaku baruna Trenka- 2.dio ratna karijera
Ovog mjeseca Požega je u znaku baruna Trenka- 2.dio
(FOTO: Gradski muzej Požega)
2.dio – Ratna karijera Franje Trenka Službenu vojnu karijeru Franjo Trenk započeo je s 18 godina
(1729.) kada je stupio u ugarsku pješačku pukovniju grofa Pálffyja kao zastavnik. Dvije godine kasnije na očev zahtjev napušta vojsku i ženi se s Josephinom von Tillier te počinju živjeti na vlastelinstvu Brestovac. Imali su dva sina koja su umrla u ranoj dobi i kćer Sophiu Marianu. Od kuge mu 1737. godine umiru supruga i kćer te on s 26 godina postaje udovac.Ponovno se vraća u vojsku. U službu ga uzima ruska carica Anna Ivanova. Međutim nakon tri godine, 1740., izveden je pred ruski vojni sud zbog fizičkog napada na nadređenoga. Osuđen je na smrt, ali u zadnji trenutak kazna mu je preinačena na izgon iz carevine i oduzimanje čina. 
Godinu dana kasnije Trenk je sastavio i naoružao i u Beču pred Marijom Terezijom predstavio pukovniju regrutiranih dobrovoljaca iz Slavonije, Srijema i pograničnih područja uz Savu i Dunav. Svojom osebujnom odjećom kolorističkih ratnika iz Vojne krajine s crvenim kabanicama te upotreba glazbe, posebno bubnjeva i činela, izazivala je strahopoštovanje kod neprijatelja. Trenk se sa svojom pukovnijom bori na strani Habsburške Monarhije u nizu bitaka poznatih kao „Rat za austrijsko nasljeđe“.
U četiri godine ratovanja Trenk je stekao veliku slavu, a vrhunac je doživio 1745. godine kada je njegovu iregularnu pukovniju carica Marija Terezija uvrstila u regularnu carsku vojsku, odnosno postali su pripadnici regularne slavonske pješačke pukovnije koja je postojala sve do 1918. godine. Trenkovoj slavi pridonijelo je i pisanje svjetskih novina; o njemu su pisale njemačke, austrijske, nizozemske, francuske, engleske pa čak i američke novine. U 18. stoljeću ni o jednom čovjeku sa slavonskih prostora nije se više pisalo kao o barunu Trenku. 
U vrijeme ratovanja Trenk je 1744. godine bio ranjen kada mu je topovska kugla u borbi kod Kolina ozlijedila lijevu nogu. Vojni liječnici su predložili amputaciju, međutim Trenk to nije dozvolio, rekao je da će radije umrijeti nego biti bez noge. Uspio se izliječiti, ali je do kraja života šepao. Dvije godine prije toga Trenk je bio opečen od eksplozije u skladištu municije, a posebno mu je stradao donji dio lica.Fotografije: Gradski muzej Požega i Hrvatski povijesni muzej
(Izvor: Gradski muzej Požega)
