Požeško-irska priča: Požežanin o novom životu u Irskoj
18.4.2021. | 11:24
Kristina Šimić
Pregleda: 11285
FOTO: Matej Samardžić: privatni album
Nepregledna zelena prostranstva, pašnjaci i travnjaci, ostatci kamenih zidina, kontrast mora i strmih klifova što zauvijek ostaju u oku promatrača. Prošlost protkana keltskom tradicijom i snažnim katoličkim duhom, jednom riječju Irska. Zemlja koja nas je oduvijek privlačila svojom ljepotom, ali zbog svog geografskog položaja uglavnom bi nam ostajala nedostižna sve do trenutka kad je Irska uslijed nedostatka radne snage otvorila svoja vrata Europi te postala drugi dom brojnim Slavoncima.
Sreću pod kišnim irskom nebom prije četiri godine odlučio je potražiti i Požežanin Matej Samardžić. Željan novog, svježeg početka, putovanja i avantura te neperspektivan pogled na budućnost u Požegi nagnula su ga da s dva kofera u ruci iz Zračne luke Zadar krene put Dublina. Već u avionu sklopio je prijateljstvo s jednim Zagorcem koji ga je bolje upoznao s irskim načinom života da bi ga na aerodromu dočekao prijatelj iz osnovne škole koji mu je pružio smještaj dok se ne snađe i uputio ga prema prvom radom mjestu u tvornici mesa gdje je i sam radio. Naime, u Irskoj ima jako puno posla za mesare i filetare ribe.
Djevojka iz ureda pomogla mu je pri izradi PPS broja, nešto kao OIB kod nas koji služi za zapošljavanje svugdje u Irskoj. -Rekao bih da mi je problem bio rad od 40+ sati u tvornici jer sam imao problema s leđima od dugog stajanja na mjestu ,ali sam se prebacio na drugi posao za 6 mjeseci drugu tvornicu s malo drugačijem opisom posla ,ali isto mesarski posao, više pakiranje na liniji, sastavljanje kutija I slično. Nakon 5 mjeseci na tom poslu dobio sam posao u supermarket za bolju satnicu.- govori Matej.
Možda najveći problem je pronalazak stana jer većinom iznajmljivači traže dokaz od bivšeg stanara. Matej savjetuje da ako već dolazite u Irsku, pronađete poznanika kod kojeg možete prespavati ili da odete u hostel. Cijene su dostupne na internetu i nije veliki trošak jer većina ljudi koja dođe pronađe posao u roku 2-3 tjedna. Za posao vam treba PPS broj i trening koji pruža svaki poslodavac.
-Veći grad više izbora za posao, ali ja savjetujem manji grad zbog troška stanovanja. Irska nije Dublin isto kao sto Hrvatska nije Zagreb. Ima dosta manjih gradova I uvijek se traži radna snaga u nekoj struci.-pojašnjava Matej.
Cijene u supermarketima slične su kao i kod nas, a neke stvari su čak i jeftinije. Što se cijena alkohola tiče Heineken ili Budweiser košta oko 25 eura, 24 limenke. Vina se nađu po cijeni od 4-6 eura , a cijene u restoranima i pubovima su nešto veće. Goveđi steak u restoranu s prilogom platit će te oko 12 eura, što nije puno s obzirom na primanja. Najam stanova prilično skup u većim gradovima poput Dublina ili Corka. Matej trenutno živi sa svojom djevojkom u trosobnom stanu s tri kupaonice te mjesečno svatko od njih izdvaja 500 eura za stanarinu. -Kad idemo u supermarket po namirnice ne gledamo koliko sto košta, eto toliko. Minimalna placa je 10.30 eura i ide gore svake godine jer je država u rastu BDP-a i dosta ljudi dolazi u potrazi za boljim životom i poslom kao i ja.- napominje Matej.
Matej trenutno radi tri ili četiri radna dana u supermarketu te mu ostaje dovoljno slobodnog vremena za sebe. Polako pokreće vlastiti online posao jer ne želi cijeli život raditi za drugoga, s djevojkom gleda filmove i serije, kuha te uživa u prekrasnim irskim pejzažima i prirodi. Zbog irske srdačnosti i ljubaznosti, navikavanje na novi život daleko od domovine nije mu teško pao.- Ne vjerujem da se teško naviknuti na život ovdje. Lako se naviknuti na bolje… pogotovo ovdje jer su ljudi pristupačni i vole se socijalizirati kao I mi iz Požeštine. Takav dojam sam ja dobio u malom gradu ,a to sam birao jer sam I sam iz manjeg grada.- govori Matej Samardžić.
Ono što je najgore zasigurno je odvojenost od obitelji koja svima koji odu najteže pada-Najviše mi nedostaje obitelj. Razgovaramo preko društvenih mreža, ali nekad baš fali taj kontakt. Odlazak na kavu s prijateljima i poneki vikend, odlazak u podnožje Požeške gore, roštiljanje i opuštanje do kasnih sati. Prvu godinu je bilo teško nazad s godišnjeg , ali to tako valjda mora biti- sjetno će Matej.
Nostalgiju za obitelji i toplinom roditeljskog doma zasigurno će ublažiti dolazak Matejevog mlađeg brata, koji planira preseliti u Irsku čim završi srednju školu. Dok svima koji planiraju krenuti put Irske Matej savjetuje: Preporučio bih najbolje doći u paru s nekim, ako jedno nađe posao odmah je lakše, ali i ljudi dolaze kao pojedinci. Ponesite džeparca ili posudite makar 1000 – 2000 eura za svaki slučaj. Stranica na Facebooku “Idemo u Irsku” definitivno za pogledati! Ima mnogo dobrih informacija o dokumentima, poslovima iskustvima. Moguće je naći sezonski posao na tri mjeseca na farmi jabuka ili nešto tako i dobro je plaćeno, samo za probu i upoznavanje novih ljudi. Informirajte se prije dolaska I samo bez straha. Moj inbox je otvoren za sve željne informacija ili smjernica-
