Ronko: Serijal o podignutim spomenicima mog vremena – 2. dio dr. Andrija Štampar
10.11.2024. | 12:45
Z.R.
IZVOR: Z.R.
Pregleda: 4758
FOTO: Ustupljena fotografija
Na svojim društvenim mrežama i YouTube kanalu uvijek marljivi požeški politički doajen, Zdravko Ronko, objavio je novu crticu iz ne tako davne požeške povijesti, a ujedno je i najavio serijal o podignutim spomenicima u vremenu dok je obnašao dužnost gradonačelnika Požege.
Preuzimanjem upravljanja našim Gradom 25.09.2002. godine nisam baš ušao zelen u taj časni posao, jer je iza mene bilo i dobranog životnog, profesionalnog i političkog znanja i iskustva, vijećničkog staža u Gradu Požegi, posebno vođenja Međustranačkog oporbenog vijeća, imajući tako dobar uvid i saznanja ne samo u svu tešku i krajnje zamršenu političku i inu(gospodarsku, društvenu, socijalnu, komunalnu…) problematiku, već i u debelo zanemarenu kulturnu dimenziju. Slijedom toga imah gotove i razrađene vizije ciljeva, planova, programa i okvirnih tajminga – što, kako i kad na pojedinim od tih polja činiti, dođem li u časnu priliku kao gradonačelnik služiti svojoj i našoj Požegi, toj Slavonskoj Ateni. Ovaj put biti će riječi samo o spomeničkoj baštini, još točnije, samo o podizanju dijela novih spomenik utemeljenih na biserju iz prebogate požeške riznice :
Matko Peić (2006) neće ići kad bi neko nadobudno piskaralo prigodičarski nešto „dubokoumno našvrljao“ pa prozivao, već kad se cjelovito uredi Trg Matka Peića
dr.Andrija Štampar (2008) ići će tek nakon što će moj prijatelj Milan Bandić gradonačelnik Zagreba dati odliti dvije replike (jednu za 100-tu obljetnicu Zavoda za javno zdravstvo Grada Zagreba, a drugu meni na poklon) biste dr. Andrije Štampara, rad kipara Antuna Augustinčića koji original se nalazi u predvorju Svjetske zdravstvene organizacije u Ženevi,
Sara Babin vir (Majčin dan 2009) išla je tek kad sam slušajući od mojih dragih Ramljaka o Vran-planini, Kedžari i Divi Grabovčevoj, na neki način parirao snažnom požeškom legendom o borbi dobra i zla -Sara, Zorka i silnik Arslan-aga,
dr. Tuđman (2010) će ići kad se uredi zgrada i okoliš veleučilišta i dovrši nova Gimnazija odakle je dr.Franjo Tuđman 1990. pozvao sve Hrvate na pomirbu,
pl. Kušević i Izidor Lobe (2012) idu po završetku izgradnje novog Vatrogasnog doma i prethodnom uklanjanju politikanata koji razdiraše požeško vatrogastvo,
Nikola Tesla (2012) ide tek u sklopu priprema za obilježavanje 100. obljetnice elektrifikacije Požege kad se „………06.listopada 1912. električna energija razlila mrežom i potpuno rasvijetlila ulice grada Požege, kao nikada do tada“,
Pozlaćeni 9,5 metara križ (2013) tek po uređenju grobnih polja i stvorenih uvjeta za uređenje centralnog polja i središnjeg mjesta groblja Krista Kralja.
Martina (Majčin dan 2020) - taj spomen u čast sporta i majčinske ljubavi, ide tek po suglasju obitelji, brižnom odabiru umjetnika i mjesta postave skulpture.
Ovaj put spomen bista dr. Andrija Štampar...
Jednog svibanjskog dana 2008. zatekao sam se kod kolega Milana Bandića, gradonačelnika Zagreba upravo kad je za 120. obljetnicu rođenja dr. Andrije Štampara potpisivao obvezu i dodatna sredstva Zavodu za javno zdravstvo Grada Zagreba za izradu replike njegove biste, a koji original je izložen u predvorju sjedišta Svjetske zdravstvene organizacije u Ženevi, inače rad našeg poznatog kipara Augusta Augustinčića. Onako, gotovo u šali, predložih mu da to malo podeblja i naruči dvije replike, jednu i za Požegu, a on pozva tajnicu da ispravi pismeno i odmah donese na potpis. I tako Požega dobi svog Štamapara. Naravno, i svo daljnje postupanje išlo je preko Zavoda za javno zdravstvo Grada Zagreba koji je bio samo formalni darovatelj.
Odluku o postavljanju biste pokraj željezničkog kolodvora donio sam osobno ja i to iz razloga što je željeznički kolodvor (posebno 19. i dio 20.st.) simbolizirao odlazak naših ljudi u svijet i njihov povratak iz tog svijeta, tamo bi stvarali, gradili svoje karijere, stjecali znanja i iskustva, postajali prepoznatljivi pronoseći slavu grada Požege, a po svojim dolascima ili povratku prenosili bi s ciljem napretka zajednice i nama svoja znanja i iskustva.
Bistu nisam htio postaviti ispred Požeške gimnazije jer u nju nije išao, nisam htio ni ispred Požeške bolnice jer tamo nije ni radio, a ispred Zavoda za javno zdravstvo nije bilo prikladnog mjesta osim zatvorenog prostora (dr. Andriji Štamparu bilo je dosta i zatvaranja od Karađorđevića).
Kako se Zavod za javno zdravstvo ne bi osjećao zakinut, posebno nakon silovanja njegovog Statuta temeljem kojeg je onda po političko-šogorskim kriterijima na čelnu poziciju institucije zadužene za zdravlje građana Požege zasjeo veterinar Požeške klaonice i vlasnik propale veterinarske ambulante, u mojim vizijama i planovima uz taj Zavod stalno se vrtjela ideja o skulpturi konja, goveda ili pak neke druge marve. Ali eto, ne stigoh, no biti će….. Dolaskom „osovine dobra“( HDZ Ante Šolić – NL Nino Smolčić – HSP Dražen Muljević) na čelo Grada Požege, te Slavonske Atene i njihovog projekta – zatiranja svega što sam stvorio i dao Požegi (samo na polju spomeničke baštine – desetke novih i obnovljenih spomenika) a da nakon mog odlaska 2013. pa do današnjeg dana te i takve ekipe bilježe samo nule (O ) učiniše samo jedno, a to je da su u svom novovjekom Isilskom vandalizmu Presoflexovim bagerom iščupali poprsje dr. Andrije Štampara zajedno s postoljem i temeljem i u bagerskoj kašici iz stare i poznate Cirakijeve ulice prevezli u dvorište Zavoda za javno zdravstvo sazivajući istovremeno tiskovnu konferenciju na kojoj su svoje postupke obrazlagali ispravljanjem Ronkovih zabluda – „koji je mislio da je dr. Andrija Štampar „željezničar“. S r a m o t n o! A kako su to izveli?
Neferović se odmah po dolasku iživljavao i ismijavao kroz najave o uklanjanju Štamparove biste, pa je i angažirao već znanog nam veterina Matu Matijevića, postavljenog po šogor-županu Marijanu Aladroviću na čelo Zavoda za javno zdravstvo koji će 23.08.2013. uputit Gradu Požegi zahtjev za premještaj biste i u kojem se zahtjevu debelo izlagao sukladno svojoj svojti, citiram:
“Bista je trebala biti postavljena u dvorištu Zavoda za javno zdravstvo Požeško-slavonske županije u Požegi, Županijska 9. za što je bio i planiran i predviđen te izgrađen prostor na kojem bi ona trebala stajati, kao centralni objekt cijelog dvorišta. Međutim iz nekih razloga (vjerojatno političkih) u zadnji trenutak je promijenjena lokacija i bista je postavljenja na prostoru ispred Željezničke stanice koje je potpuno neodgovarajuće za povijesno i medicinsko značenje ovog čovjeka….Temeljem navedenog smatramo kako bi bilo najopravdanije njegovu bistu izmjestiti s prostora željezničkog kolodvora i postaviti u „zdravstveno okruženje“, tj. u centralni prostor dvorišta za javno zdravstvo u Požegi u samom centru grad“.
Potom formira Povjerenstvo za premještaj biste dr. Andrije Štampara, a koga drugog do li Pferdinanda Trohu, Matu Matijevića, Jasminku Vodinelić, Lidiju Španiček i Marinu Bender Maringer koji dakako donose takvu odluku, dok od svima znanog ravnatelja zagrebačkog Zavoda za javno zdravstvo (4 godine zatvora i 8 milijuna kn oduzete imovine) izvlače i nekakvu bezveznu suglasnost za premještanje biste dr. Andrije Štampara iako dotični nema, niti može imati bilo kakve ingerencije u vezi toga, osim još jedne njegove „ krimos radnje“… Zdravko Ronko
Videozapis možete pogledati OVDJE.
