Ronko: Serijal o podignutim spomenicima mog vremena – 3. dio Skulptura Sara – Babin vir
16.11.2024. | 15:52
Z.R.
IZVOR: Z.R.
Pregleda: 3620
FOTO: Ustupljena fotografija
Preuzimanjem upravljanja našim Gradom 25.09.2002. godine nisam baš ušao zelen u taj časni posao, jer je iza mene bilo i dobranog životnog, profesionalnog i političkog znanja i iskustva, vijećničkog staža u Gradu Požegi, posebno vođenja Međustranačkog oporbenog vijeća, imajući tako dobar uvid i saznanja ne samo u svu tešku i krajnje zamršenu političku i inu(gospodarsku, društvenu, socijalnu, komunalnu…) problematiku, već i u debelo zanemarenu kulturnu dimenziju. Slijedom toga imah gotove i razrađene vizije ciljeva, planova, programa i okvirnih tajminga – što, kako i kad na pojedinim od tih polja činiti, dođem li u časnu priliku kao gradonačelnik služiti svojoj i našoj Požegi, toj Slavonskoj Ateni. Ovaj put biti će riječi samo o spomeničkoj baštini, još točnije, samo o podizanju dijela novih spomenik utemeljenih na biserju iz prebogate požeške riznice:
Matko Peić (2006) neće ići kad bi neko nadobudno piskaralo prigodičarski nešto „dubokoumno našvrljao“ pa prozivao, već kad se cjelovito uredi Trg Matka Peića
dr.Andrija Štampar (2008) ići će tek nakon što će moj prijatelj Milan Bandić gradonačelnik Zagreba dati odliti dvije replike (jednu za 100-tu obljetnicu Zavoda za javno zdravstvo Grada Zagreba, a drugu meni na poklon) biste dr. Andrije Štampara, rad kipara Antuna Augustinčića koji original se nalazi u predvorju Svjetske zdravstvene organizacije u Ženevi,
Sara Babin vir (Majčin dan 2009) išla je tek kad sam slušajući od mojih dragih Ramljaka o Vran-planini, Kedžari i Divi Grabovčevoj, na neki način parirao snažnom požeškom legendom o borbi dobra i zla -Sara, Zorka i silnik Arslan-aga,
dr. Tuđman (2010) će ići kad se uredi zgrada i okoliš veleučilišta i dovrši nova Gimnazija odakle je dr.Franjo Tuđman 1990. pozvao sve Hrvate na pomirbu,
pl. Kušević i Izidor Lobe (2012) idu po završetku izgradnje novog Vatrogasnog doma i prethodnom uklanjanju politikanata koji razdiraše požeško vatrogastvo,
Nikola Tesla (2012) ide tek u sklopu priprema za obilježavanje 100. obljetnice elektrifikacije Požege kad se „………06.listopada 1912. električna energija razlila mrežom i potpuno rasvijetlila ulice grada Požege, kao nikada do tada“,
Pozlaćeni 9,5 metara križ (2013) tek po uređenju grobnih polja i stvorenih uvjeta za uređenje centralnog polja i središnjeg mjesta groblja Krista Kralja.
Martina (Majčin dan 2020) – taj spomen u čast sporta i majčinske ljubavi, ide tek po suglasju obitelji, brižnom odabiru umjetnika i mjesta postave skulpture. Ovaj put………..
Kao gradonačelnik bio sam posebno naklonjen Ramskoj zajednici kako zbog njihovog izuzetnog rada i djelovanja na očuvanju običaja i tradicije kraja iz kojeg su došli, a tako i zbog dugogodišnjeg prijateljstva, još tamo od 70-tih godina prošlog stoljeća s danas pokojnim Antom Barišićem – Ćanom, neumornim aktivistom koji je u Pleternici osnovao i Hercegovačko sijelo, a i Zavičajno društvo Rama.
No, u svakom druženju sa dragim ljudima Rame mogao sam uvijek osjetiti i taj njihov ponos ali i sjetu na Divu Grabovčevu s Vran-planine i Kedžare kojoj 1998. godine podigoše i spomenik. Posebno sam to osjetio upravo tamo uz sam grob Dive Grabovčeve kad vas se vrati kroz prohujalo vrijeme, a legenda ponese i kad u zraku možete opipati tu borbu dobra i zla, pobjedu slabijih nad silnikom.
A ta legenda iz bosanske prošlosti koju zapisa naš. dr.Čiro Truhelka inspirirala me da se i za našu itekako snažnu legendu „Sara – Babin vir“, koju Petar Marković zapisa ili ispjeva i objavi u Vijencu 1877., izradi i postavi spomen – skulptura u lijepom požeškom kvartu Babin vir. Legenda je to o dvije žene, Sari i njenoj kćerki Zorki, u čije skromne živote ulazi silnik Arslan-aga i odlučuje Zorku imati za sebe. U svojoj surovosti ubija staricu, odvodi Zorku, ali ona pobjegne. Priča ima dramatičan završetak, kad Arslan-aga diže mač na Zorku, nadnaravna sila ih sve proguta u viru Orljave. Nasta mir a od tad se taj kraj i zove Babin vir.
Kiparica Tatjana Kostanjević odradila je taj posao u glini, a Ujevićeva ljevaonica ga i oplemenila u bronci.
I eto, postavismo i mi našu Saru-Babin vir na spomen svima koji se žrtvovahu za jezik, kulturu, vjeru i tradiciju našeg naroda. Hvala im! Zdravko Ronko
Videozapis možete pogledati OVDJE.
