...skončat će i agin hir...
13.10.2023. | 19:29
Redakcija 034 portala
Pregleda: 11213
Skončat će i agin hir...
(FOTO: FB Zdravko Ronko)
Zanimljiv osvrt o značajnim požeškim spomenicima na svom FB profilu i YouTube kanalu dao je nekadašnji požeški gradonačelnik, požeško-slavonski župan i saborski zastupnik, a mi njegov tekst u cijelosti prenosimo:
"Spomenici su najpoznatiji simbol jednog grada, njih treba stvarati, postavljati, njegovati, paziti i maziti…jednom riječju voljeti jer i oni su naša sadašnjost i budućnost koja raste i razvija se na temeljima prošlosti, oni nas podsjećaju kako imamo korijene, time i krošnju a krošnja daje i plod.
Stoga kao gradonačelnik dao sam svoj obol u postavljanju na desetke novih spomenika I spomen obilježja, ali i na desetke i desetke obnovljenih i iz podrumskog mraka izvučenih nekadašnjih spomenika koji krasiše naš Grad.
Najdraža mi je nekako skulptura Sara Babin vir, nastala prema legendi koju nam kroz baladu zapisa i podari Petar Marković, profesor Požeške ali i Zagrebačke nove realne Gimnazije (danas Muzej Mimara) koju 15.listopada 1895. svečano kad i Hrvatsko narodno kazalište otvori car Franjo Josip I. Bijaše on i tajnik Odbora za prijenos kosti hrvatskog pjesnika Petra Preradovića iz Beča u Domovinu u arkade Zagrebačkog Mirogoja 14.7.1879., a slična sudbina zadesi i njega, umro je 1900 u Neumarkt in Steiermar a njegove kosti prenesene su u rodni Kaptol (naš Požeški) u jesen 2002. gdje mu je svojedobno na poticaj „Brače hrvatskog zmaja“iz Zagreba, općina Kaptol uz Vilima Korajca i Napoleona Špun-Strižića postavljena spomen ploča pred starim gradom i svečano otkrivena 8.rujna 1929. Željko Marković, akademik i Zdenka Marković, pjesnikinja njegova su djeca rođeni u Požegi.
I upravo ta skulptura, Sara Babin vir inspirirana po Divi Grabovčevoj s Kedžare na Vran planini o kojoj sam mnogo i mnogo slušao od dragih mi ljudi iz bosanske nam Rame, svojom snagom i ljepotom dolazila je posebno do izražaja noću kad diskretna osvijetljenost još više obogaćuje i oživljava Sarinu priču i poruku.
No, na žalost ima i „kvarnih ljudi“ koji nam, ima već više od dvije godine, zgasiše i ta dva malena svjetalca koja su činila i tu dodatnu emocionalnost i bajkovitost.
U prilogu i dva video zapisa:
1.LEGENDA – SARA BABIN VIR – dvije, tri riječi:
Pomažući rad izuzetno aktivne Ramske zajednice i družeći se sa dragim ljudima Rame stalno je bio prisutan taj njihov ponos i sjeta na Divu Grabovčevu sa Vran – planine na Kedžari u blizini Prozora kojoj 1998. godine podigoše i spomenik. Ta legenda iz bosanske prošlosti koju zapisa naš dr. Čiro Truhelka inspirirala me da i za našu legendu Sara Babin Vir koju i Petar Marković zapisa ili ispjeva i objavi u Vijencu 1877. godine izradimo i postavimo u Požegi spomen-skulpturu i postavimo u lijepom požeškom kvartu zvanom Babin vir. Kiparica Tatjana Kostanjević prihvatila se posla i u glini nam dočarala tu borbu dobra i zla i pobjedu slabijih nad silnikom, a Ujevićeva ljevaonica u bronci oplemeni. I eto postavismo ju na spomen svima koji se žrtvovahu za jezik, kulturu, vjeru i tradiciju našeg naroda. Hvala im !
BALADA-SARA BABIN VIR
Kad je iz bogate požeške riznice Sara Babin vir ugledala svjetlo dana i kad smo ju ovjekovječili postavljanjem skulpture u Babinom viru , nastao je izuzetno veliki interes građana za tu našu, do tada gotovo nepoznatu legendu. Upravo zato uz suradnju sa Umjetničkom akademijom u Osijeku zamolio sam poznatu dramaturginju doc. Marijanu Nolu da toj našoj, požeškoj baladi udahne i život na kazališnim daskama. Rado se odazvala, vratila nas u 1536. godinu u vrijeme osmanlijskih nasrtaja na naš Grad, u vrijeme borbe našeg naroda za očuvanje svojih vrijednosti i svoje domovine, Napetost, emocije i snažan ritam izmjena, s jedne strane turskog silnika i njegovih haremskih plesačica nasuprot kršćanskom puku i vilama ne može nas ostaviti ravnodušnim. Praizvedba 11.ožujka 2013. g.", napisao je Ronko.
Detaljnije možete pogledati OVDJE i OVDJE.
