Takvi se rijetko rađaju...
31.8.2018. | 10:27
Franjo Memedović
Pregleda: 3351
FOTO: 034 portal
Na današnji dan prije 130 godina, 1. rujna 1888. godine, u Brodskom Drenovcu od oca Ambrozija, učitelja i majke Katarine, domaćice, rodio se jedan od najvećih svjetskih humanista, higijeničara i liječnika socijalne medicine, dr. Andrija Štampar.
Dr. Andrija Štampar za vrijeme svog života i stručnog djelovanja ostavio je nezaboravan i neizbrisiv trag u svim sferama i na svim nivoima zdravstvene zaštite diljem cijelog svijeta, organizirajući i sudjelujući u stvaranju mogućnosti što pristupačnije zdravstvene zaštite svim slojevima stanovništva, ma u kojem se dijelu svijeta nalazili , bez ikakvih privilegija i bez obzira na materijalne mogućnosti tražitelja te zaštite. Mnoge je zdravstvene ustanove i institucije Dr. Andrija Štampar osmislio i uspostavio od kojih su najpoznatiji Domovi zdravlja, preko 250, koji i dan danas po njegovoj zamisli funkcioniraju i rade, kao i razni Zavodi i obrazovne ustanove od kojih su u Hrvatskoj poznatiji Medicinski fakultet u Rijeci i Viša škola za medicinske sestre u istom gradu, Škola narodnog zdravlja u Zagrebu, Instituta za malariju u Trogiru i još mnoge druge ustanove i građevine u kojima se i danas odvijaju edukacije i pružaju medicinske usluge.
Djelovanje dr. Andrije Štampara nije ostavilo traga samo na prostorima bivše Jugoslavije i Hrvatske, nego je dr. Štampar svoje vizije i sposobnosti organizacije zdravstvene zaštite ostvarivo skoro na svim kontinentima , od Azije, Kine i Indije , Afganistana, preko SAD-a do Afrike, uvijek vođen svojom humanošću i odlučnošću da pravo na zdravstvenu zaštitu moraju imati svi jednako. Sudjelovao je dr. Andrija Štampar i ustrojavanju Svjetske zdravstvene organizacije. Jedan je od jednako pravnih tvoraca prvog Ustava ove organizacije i prvi predsjedavajući Osnivačke skupštine svjetske zdravstvene organizacije 1948. godine u Ženevi. Pri UN-a , dr. Andrija Štampar obnašao je dužnost prvog potpredsjednika Ekonomsko-socijalnog vijeća, a u Hrvatskoj bio je dugo godišnji dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu i Predsjednik HAZU od 1947. godine pa sve do smrti , 26. lipnja 1958. godine.
Puno je toga dobroga dr. Andrija Štampar ostavio domaćoj i svjetskoj medicini i organizaciji zdravstvene zaštite i zato zaslužuje da ga se češće i s više poštovanja i zahvalnosti spominje. Poznata je njegova misao vodilja o zdravlju , u kojoj kaže,, ZDRAVLJE JE STANJE POTPUNOG FIZIČKOG, PSIHIČKOG I SOCIJALNOG BLAGOSTANJA, A NE.SAMO BOLEST ", kao i njegovih deset principa i postulata koji su i danas temelj javnog zdravstva i socijalne medicine :
1. Važnije je obavještavanje naroda od zakona
2. Najvažnije je pripremiti u jednoj sredini teren i pravilno shvaćanje o zdravstvenoj zaštiti
3. Pitanje narodnog zdravlja i radom na njegovu unapređenju trebaju se baviti svi, bez razlike
4. Socijalna terapija bitnija je od individualne
5. Liječnik ne smije biti ekonomski ovisan o bolesniku
6. Ne smije se raditi razlika između ekonomskih jakih i slabih
7. U zdravstvenoj organizaciji liječnik treba tražiti bolesnika, a ne obrnuto, kako bi se obuhvatili svi oni koji trebaju zaštitu
8.Liječnik treba biti narodni učitelj
9. Pitanje narodnog zdravlja je od većeg ekonomskog nego humanitarnog značaja
10. Glavno mjesto liječničkog djelovanja je tamo gdje ljudi žive, a ne u ordinaciji
Tako je mislio, živio i djelovao dr. Andrija Štampar.
A kako se dr. Štampar odužio svom Drenovcu i kako se Drenovac njemu zahvalio ? Za života, dr. Andrija Štampar u rodnom Drenovcu dao je izgraditi tri međusobno povezana bunara s higijenski kontroliranom vodom i pokraj njih betonska korita-valove za pranje veša-rubina , s čime je u ono vrijeme želio izvršiti prosvijećenost o higijeni i njenom značaju na opće stanje zdravlja. Do današnjih dana bunarevi su u izmijenjenom vanjskom izgledu sačuvani i još su uvijek u upotrebi, dok su korita-valovi razbijeni i uklonjeni, što je velika šteta jer bi u današnje vrijeme današnjim naraštajima pričali priču o nekom Drenovcu iz nekih drugih vremena, za koji neki kažu da je za Drenovac bilo puno bolje od današnjeg u kojem i ovo slavonsko selo lagano propada i nestaje. Oni koji su korita porušili jednako su Štampara razumjeli kao i oni koji mu nisu dozvolili da u rodnom Drenovcu na brdu Zekinac izgradi bolnicu za plućne bolesnike, što je kao svoj naum kasnije ostvario na Strmcu kod Nove Gradiške. Dokaz je ovo da nije samo današnje vrijeme karakteristično za ne prepoznavanje i ne prihvaćanje zamisli vizionara i da je tako na žalost i u prošlost bilo, što puno o nama kao narodu govori i da stoji ona izreka, kakvi jesmo tako nam i je. Može se samo zamisliti što bi Drenovac danas bio i kako bi izgledao da su plan i zamisao dr. Štampara shvaćeni i prihvaćeni i da je bolnica na Zekincu izgrađena? Oprosti im Bože, jer ne znaju što čine, i za ovaj slučaj može se upotrijebiti izreka i miso iz Svetog pisma.
Na koji su se način Drenovac, uži zavičaj i lokalna samouprava dr.Andrij Štamparu zahvalili i kako ga nisu prepustili zaboravu ? Do sada vrlo malo, skoro nikako. Pred ovogodišnje godišnjice , 130. od rođenja i 60. od smrti dr.Andrije Štampara, pojavile su se inicijative i planovi oko uređenja njegove rodne kuće u Drenovcu i pretvaranje iste u spomen muzej na ovog svjetskog velikana. Na žalost na tome je sada ostalo i stalo , i ako je za tu namjenu u ovo godišnjem proračunu Grada Pleternice osigurano 250 000 kuna. Koji su se problemi pojavili i kada će ti radovi krenuti , za sada nije poznato ? Od ove ideje nikako se ne bi trebalo odustati, jer toliko malo dr. Andrija Štampar i njegov rodni Drenovac su zaslužili. Mnogi bi takvo ime i takav brend , kao što je dr. Andrija Štampar, u današnjem vremenu i te kako znali iskoristiti, pa se i dalje treba nadati da će to učiniti i Grad Pleternica i Županija Požeško-slavonska.
foto i tekst
Franjo Memedović
