6.6.2024. | 13:22
Redakcija 034 portal
Pregleda: 17785
U Muzeju ukinuli Spomen sobu u znak sjećanja na Domovinski rat?!
(FOTO: YT Screenshot Plus Portal/ YT Screenshot Z.R.)
U subotu je nakon dugogodišnje rekonstrukcije otvoren Gradski muzej Požega, a koji je obnovljen kroz projekt „Požeške bolte“ za koji su kroz razvojni sporazum Slavonije, Baranje i Srijema osigurana bespovratna sredstva u vrijednosti 5.407.336,24 eura. Glavni gosti na otvorenju bili predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković te ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek uz domaćina gradonačelnika Požege dr. sc. Željka Glavića.
Kako su ovom rekonstrukcijom deblji kraj izvukli ni manje ni više nego li hrvatski branitelji kojima je ukinuće Spomen sobe došlo kao “prst u oko”, a koja je tamo postavljena i otvorena na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti 5. kolovoza 2006. godine, na društvenim mrežama oglasio se i požeški politički doajen i nekadašnji zastupnik u Hrvatskom saboru, župan požeško-slavonski te dugogodišnji gradonačelnik Požege, Zdravko Ronko, a koji je objavio prigodan video pod naslovom:”Gdje nestade Spomen soba Domovinskog rata?”, a koji možete pogledati OVDJE.
Tim povodom odlučili smo se zagrebati ispod površine te provjeriti o čemu je riječ, kako i tko je uistinu zaslužan za stvaranje Spomen sobe, a isto tako kako je moguće da u rekonstruiranom i nadograđenom Muzeju ne postoji mjesta za sjećanje na Domovinski rat na području Požege i okolice?
“Spomen soba“ postavljena, kako smo već rekli, u znak sjećanja na Domovinski rat, na klasičan način bila je izložena kronologija Domovinskog rata u Hrvatskoj, a što je posebno edukativno i praktično kao mogućnost usporedbe s događanjima u našem kraju što je bilo prezentirano na tri panoa. Slikom i tekstom su bili obuhvaćeni prvi višestranački izbori, prve neprijateljske provokacije u ljeto 1990. godine, organiziranje pomoći Centra za obavješćivanje, Međustranačkog vijeća, akcija prikupljanja oružja i formiranja prvih vojnih postrojbi do ratnih događanja u gradu i oslobođenja okupiranih područja u zapadnom dijelu Požeštine.
Od originalnih predmeta u tri vitrine, koje oblikom i bojama crveno i bijelo simboliziraju šahovnicu kao dio hrvatskog grba, nalazili su se originalni predmeti, - u prvoj vitrini oružje i simboli četničkih postrojbi i JNA, u drugoj - predmeti hrvatskih branitelja (krunice, trake, znakovlje, …), a u trećoj - oružje proizvedeno u požeškim tvornicama.
Osim klasične metode prezentacije, tu je bila i pregledna karta na kojoj su detaljno prikazane sve akcije oslobođenja, vrijeme i vrsta ratovanja, pozicije postrojbi i tako dalje. Također, bio je postavljen i TV prijemnik sa „živom slikom“ - dokumentarnim filmovima snimanim na terenu koji svojom autentičnošćucjelokupno i zorno prikazuju događanja upravo na predjelima na kojima su se zbile najžešće operacije oslobođenja. Ispod karte su se nalazili originalni nazivi (table) iz sela Mijači i Ožegovaca, na kojima su bili vidljivi i tragovi borbe, udubine od gelera i sl.
Osim objektivnosti, sistematičnosti i uvjerljivosti postignute pomoću originalne muzejske građe i klasične prezentacije, bio je važan moderan pristup temi uz tehničke mogućnosti što je doprinijelo većoj kreativnosti i multimedijalnosti. Ambijentalno je u maloj prostoriji u sklopu izložbenog prostora bilo postavljeno i „sklonište“, a kakva su bila u gradu po ustanovama i u privatnim kućama s predmetima koji su se inače držali u tim prostorijama poput baterija, tranzistora, grijalica, predmeti za djecu i tako dalje. Tu je bila i original odora branitelja ZNG-a, koja je stajala uz fotografiju Specijalne policije.
Na posebnom zidu Spomen sobe nalazio se veliki pano s fotografijama smrtno stradalih branitelja oko križa, simbola muke, žrtve i slave. Cijeli pano je vizualno lebdio u plavičastoj svjetlosti što je potenciralo mističnost i uzvišenost ciljeva za koje su ovi mladi ljudi položili svoje živote.
Ideja o „Spomen sobi“ u znak sjećanja na Domovinski rat pokrenuta je još 2003. godine, da bi se krajem 2005. godine krenulo u njenu realizaciju. Za predsjednika Organizacijskog odbora izabran je tadašnji gradonačelnik Požege, g. Zdravko Ronko, a na mjesto zamjenika g. Krešimir Pavelić. Među ostalim članovima organizacijskog odbora nalazili su se predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata, Dane Vuković (Kata Ronko), Željko Grgić, Zoran Jušić, Stjepan Dražetić, Silvana Kordiš, Ivica Podgornjak, Milan Martić i drugi značajni sudionici Domovinskog rata poput Miljenka Crnjca, Ante Bagarića, Drage Matoševića, Vlade Englmana, Željka Kalića, Zvonka Peternela, Željka Samardžije, Ivana Del Vechia, koordinatorice gđe. Maja Žebčević Matić, tada ravnateljica Muzeja, dok je za stručni rad kao autorica postava bila zadužena Mirjana Šperanda, tada viša kustosica Povijesnog odjela, kao i mnogi drugi koji ovaj put nisu spomenuti.
Spomen soba u znak sjećanja na Domovinski rat, a koja se nalazila u Gradskom muzeju Požega, koji ove godine obilježava velikih 100 godina, šaptom pade, a da na to nitko od branitelja ili predstavnika braniteljskih udruga nije javno reagirao. Tako će posjetitelji požeškog muzeja imati prilike vidjeti zajedničku prostoriju u kojoj se nalaze razni eksponati korišteni u bitkama i ratovima u proteklih 100 godina na području Požege i okolice.
Osim što su, iako je riječ o trofejnom oružju, cijevi pušaka, usmjerene prema posjetiteljima, a što se nikada ne radi kako iz sigurnosnih razloga tako i propisom Konvencije, tu se primjerice gotovo jedan do drugoga nalaze i fotografije Nikole Demonje, partizana i narodnog heroja Jugoslavije uz Miljenka Crnjca, umirovljenog hrvatskog generala i ratnog zapovjednika, a koji je odigrao jednu od ključnih uloga u oslobađanju zapadne Slavonije od snaga pobunjenih Srba i Jugoslavenske narodne armije (JNA).
Apsurdima u režiji Gradske uprave predvođene Željkom Glavićem nema kraja, pa tako osim što je na otvorenju Muzeja „zatrokirao“, iako je govor čitao s papira, tu je uz ministricu kulture i medija smjestio nekadašnjeg gradonačelnika Požege, Vedrana Neferovića, a koji je nepravomoćno osuđen za prijetnje i premlaćivanje nekadašnjeg novinara 034 portala.
Kao da to sve nije bilo dosta, hrvatskim braniteljima ukinuta je i Spomen soba u znak na sjećanje Domovinskog rata i to pod izlikom, pazite sad, da nisu smjeli zadržati takvu sobu jer da u protivnom ne bi dobili sredstva EU za obnovu, kao da je točan postav i raspored eksponata Muzeja bio propisan projektom. Dajte molim vas!
Postavlja se i pitanje kako to da ne postoji nikakva odluka Gradskog vijeća Grada Požege, ili zaključak gradonačelnika Glavića o ukidanju i uklanjanju ove Spomen sobe, kao niti najvjerojatnije odluke Upravnog vijeća Gradskog muzeja Požega?!
S obzirom na Glavićeva članstva u partijskim odborima u doba komunizma, možda i ne treba čuditi pokušaj "izjednačavanja i pomirbe" Demonje s Crnjcem? Ako tome dodamo da je upravo Glavić ujedno i nositelj određenih spomenica Domovinskog rata priča "drži vodu". Ipak, to je sramotno! Još jednom, sramotno!
Hrvatski branitelji zaslužuju javnu ispriku gradonačelnika Glavića i ima se ova nepravda odmah ispraviti!
Ispod članka nalazi se anketa s pitanjem:”Smatrate li da hrvatski branitelji zaslužuju javnu ispriku gradonačelnika Glavića i povratak Spomen sobe u Muzej?”