Ulicama hodaju (obespravljeni) građani, a ne imaginarni!
21.6.2020. | 10:14
M.D.
Pregleda: 3190
FOTO: ilustracija
Prema Ustavu RH građani imaju pravo na rad, oni koji rade pravo na plaću dostojnu za život, a poduzetnička i tržišna sloboda su temelj gospodarskog ustroja pri čemu su svi jednaki na tržištu. To ne znači da svi trebaju biti zaposleni, a oni koji rade da sa svojom plaćom mogu si kupiti novi automobil svakih 10 godina i ići na more svako ljeto, niti da svi poduzetnici nužno moraju biti uspješni i bogati. Ali znači da država treba omogućiti privatnom sektoru da se razvija, a ne ga gušiti porezima i što je u RH slučaj, bespotrebnom administracijom i papirologijom. Znači da kada nešto od države i traže (dozvole, suglasnosti itd.), da im državni službenici moraju biti na usluzi, a prava i obveze trebaju biti jasno propisani, a ne kao u RH zakukuljeno u pravilnicima koje ne znaju objasniti ni oni koji su ih napisali, posebno ako istu materiju uređuje više pravnih normi. Znači da u poslovanju s državom nema privilegiranih!
Građani, također imaju pravo i na neovisno pravosuđe koje je jednako važna grana vlasti kao i ona zakonodavna i izvršna (op.a. u RH često spojena preko osobe koja je ujedno predsjednik stranke koja vodi Vladu i Sabor). Neovisno pravosuđe ne znači samo da se u njega ne smiju uplitati politika i mediji, nego da se sudi efikasno i temeljem zakona, neovisno i o subjektivnoj volji samog suca, koji nikako ne smije biti u pod utjecajem. To ne znači da suci trebaju biti roboti. Ali znači da u svakom mjestu ne može biti sud, gdje suci s odvjetnicima piju kave. Znači da rasprave ne mogu biti takve da sudac u zapisnik diktira ono što je svjedok rekao, nego da se u 21. stoljeću treba snimati. Znači i da sudovanje treba biti skupo pa da se sporovi mirno rješavaju, a da sporovi male vrijednosti i ne dolaze na sud. Problem pravosuđe nije 10-ak medijski popraćenih kaznenih predmeta gdje se ljude osuđuje pod pritiskom javnosti i politike da su u kutiji od hrenovki dobili su novčanica što ne stane u kutiji od 'veš mašine', nego tisuće predmeta koji stoje u ladicama i tisuće predmeta gdje se presuđuje na temelju toga što netko pozna suca, jer u malim mjestima nemoguće je dobiti objektivno pravosuđe.
Ovo su samo dvije teme koje bi trebale dominirati u predizbornoj kampanji, ali bitne su postale druge dvije teme. Prva je ukidanje općina za što se zalažu svi, kao da je najveći problem manje od 5 zaposlenih u npr. općini Brestovac ili Čaglin. A druga tema je Miroslav Škoro.
Uistinu u RH treba provesti reformu lokalne samouprave, ali ne zbog smanjena birokratskog aparata, jer niti jedan zaposlenik male općine nije nikakav „uhljeb“, jer odrađuje administrativne poslove kao i puno više kolega u gradovima, a k tome svim mještanima mora biti na usluzi, jer ga svi znaju; nego zbog jačanja lokalne samouprave, gdje gradovi moraju postati nositelji razvoja, odnosno razviti se da postanu i politički jaki pa od centralne države da preuzmu dio moći, samim time i novca. Sada je sve u rukama jednog čovjeka. Trenutno možda čak on posao najbolje što zna (op.a. ili tako mnogi misle), ali prevelika koncentracija moći nikada nije dobra.
Škoro je postao tema, jer je vjerojatno ipak neovisan pa je za elite opasan.
Zato se elita pobrinula da preko Nine Raspudića (opa. i on i supruga će biti saborski zastupnici) razbije koaliciju Domovinskog pokreta i Mosta koji se još jednom pokazao u službi matične stranke. Ma koliko i sami članovi stranke, pa i njihovi saborski zastupnici vjerovali da nije tako, Božo Petrov je na direktan ili indirektan način povezan s Crkvom koja nije za konzervativne stranke, nego se boji liberalizacije društva uslijed dolaska na vlast stranaka koje proklamiraju liberalne vrijednosti, koje su ipak nespojive s katoličkom naukom. Nije to samo u RH tako. Koalicija Domovinskog pokreta i Mosta, dovela bi do toga da bi u mnogim sredinama to bila ne samo jaka treća opcija, nego vrlo često i druga (HDZ i SDP bi bile 1. i 3.). Dovela bi do toga da se ne bi olako moglo govoriti da je Škoro vođa ustaškog pokreta, a to govore kroz naslove i svi mediji, ali i HDZ-ov „Srbin“ Milorad Pupovac, i bivši SDP-ovac Mirando itd. Škorina je sestra postala problem, kao da je RH nasljedna monarhija pa žena ne ide na izbore. Jandrokoviću ni malo nije smetalo kad su brat i sestra Kerum preko njegove stranke došli u Sabor, a jučer Škoru napada.
Svi mediji razapinju Škoru zbog izjave da se i silovana žena prije pobačaja treba konzultirati s obitelji. A s kim bi se trebale, s udrugom B.a.B.e.? Onda bi to bilo u redu.... Srećom u RH ima manje od 100 prijava silovanja godišnje. Koliko ostane trudnih se ne zna, ali statistika kaže da je to manje od 5% što znači da godišnje možda 2-3 osobe ostanu trudne uslijed nakon silovanja i to vjerojatno u već disfunkcionalnim obiteljima. Sudeći po komentarima i naslovima, izgleda da je Olivia Benson osoba koja je stvarna i živi u Zagrebu.
Na koncu, upravo zato što je Škoro glavna tema, na istoj listi nisu mogli biti Dražen Đurović i Hrvoje Galić pa su mnogi birači sada u dilemi kome dati glas, da li uopće riskirati „bacanje“ glasa pa će zaokružiti matičnu stranku. Koliko mnogi to osporavali, HDZ je stožerna stranka, zato što kada dođu izbori pojedinci skupe snagu i svi rade „u interesu stranke“ i svi su „stranački vojnici“. Možda bi gradonačelnici Pleternice sigurno draže bilo da je ona na listi, a ne gradonačelnica Pakraca, ali će napraviti sve da njena stranačka kolegica dobije koji glas više, jer samo tako HDZ će pobijediti. Doći će vrlo brzo i lokalni izbori i ponovno će svatko misliti da je baš on za gradonačelnika ili župana stvoren. HDZ se može pobijediti samo ako se ega zatome, jer politika nije nešto imaginarno – virtualno komentiranje tema koje se ne tiču nikoga, nego stvarni životi građana s jedne strane i oni koji među te ljude izlaze i obećaju da će im biti bolje (davati lažna obećanja možda nije moralno, ali nije niti zabranjeno).
Na kraju izbori nisu ni filozofija, nego matematika pa svi oni koji nisu za HDZ, ako ga hoće pobijediti, moraju se ujediniti. Škoro nije u tome uspio, a nova runda je već za godinu dana…
