Veliki je petak, za vjernike post i nemrs obavezni: Što to znači?
FOTO: Thinkstock
Stari običaj u našim krajevima je bio da žene ustanu puno prije svitanja, nalože vatru i krenu s pripremom beskvasnog kruha. Do izlaska sunca s poslom su morale završiti i ugasiti vatru.
Ovo je jedini dan u godini kad crkvena zvona miruju, orgulje ne sviraju, na oltaru nema križa, svijećnjaka i cvijeća, a u crkvi vlada tišina. Tihi su i vjernici koji ulaze. Šute i razmišljaju o žrtvi koju je Isus podnio za njih i sve ostale ljude na ovom svijetu. Dio obreda u crkvi su i otkrivanje Kristovog križa koji je prekriven platnom na Veliki četvrtak, klanjanje križu, molitva u tišini te sveta pričest.
Veliki petak je dan koji nas podsjeća na njegovu muku, raspeće i smrt. Od vjernika se na taj dan očekuju post i nemrs, no što to točno znači?
Ukratko, to znači da se na Veliki petak pojede jedan obrok u danu koji ne smije sadržavati meso i mesne proizvode.
- Post za katolika znači uzeti samo jedan puni obrok u danu. Nemrs znači redovito jesti (uobičajena tri obroka dnevno), ali da to ne bude meso. Uočiti treba ovo: u dva dana 'strogog posta' (Čista srijeda i Veliki petak) nije samo post, nego, zajedno, i post i nemrs! Znači: vjernik toga dana jede samo jedan puni obrok, jer je post i ne jede meso, jer je nemrs - pojasnili su u Župi Duha Svetoga Jarun u Zagrebu.
- Prema sadašnjoj crkvenoj disciplini post je obvezatan za katolike od navršene 18. do započete 60. godine života: na Pepelnicu i na Veliki petak. Dobrovoljno ga mogu činiti i mlađi i stariji od ovih dobnih odrednica - dodali su.
Riba i mliječni proizvodi se tijekom nemrsa smiju jesti.
- Nemrs je odricanje od mesa i mesnih proizvoda. I to je stanovito odricanje, makar mnogima to ne mora predstavljati neku poteškoću, pogotovo onima koji i inače vole jesti ribu (ona ne spada u tzv. mrs te se može jesti i u vrijeme kad je naređen nemrs) ili mliječne proizvode. Crkva preporučuje nemrs i u sve petke u godini, ali se uvijek ta preporuka može zamijeniti različitim drugim djelima odricanja ili dobrim djelima prema bližnjima - dodatno su objasnili u Biskupiji Krk.
Svaki petak je `mali Veliki petak´
- Petak nije odabran slučajno. To je dan Kristove muke i smrti na križu. Svaki je petak “mali Veliki petak”. Vjernik se kroz svoje odricanje sa zahvalnošću sjeća Kristova djela i na svoj skromni način uvećava dobrotu u svom krugu: odricanjem snažeći svoju volju, a dobrim djelima pomažući bližnjima. Imamo li na umu da to svakog petka, stoljećima, čini cijela Crkva, onda je to svojevrsni 'toplotni udar dobrote' na cijelom svijetu. Još nešto o svakom običnom petku. Za naša područja u petak je nemrs, to jest ne jede se meso. Ali, ako je netko u takvim okolnostima da mora jesti meso (npr. na terenu, u bolnici, u menzi i sl.) može jesti meso, a mjesto toga se u petak treba odreći nečega drugoga (pušenja, pića, zabave…) ili učiniti neko dobro djelo (obilnija molitva, čitanje Svetoga pisma, posjet bolesnika, darivanje potrebnih…). Očito je: Crkva od svih traži ono što svi uglavnom i mogu. Ne pretjeruje, ali nam ne priječi samoinicijativu, to jest učiniti i više no što se traži - kažu u Župi Duha Svetoga Jarun.
Prva kršćanska zajednica prakticirala je strogi post
U povijesnim spisima stoji da prva kršćanska zajednica nije održavala mise niti ikakve liturgije na Veliki petak, a vjernici su strogo postili kako bi iskazali žalost, ali i odali počast Isusovoj smrti na križu. Krajem 4. stoljeća u Jeruzalemu se prakticiralo jutarnje klanjanje križu, a popodne služba Božje riječi s čitanjem Muke, što se kasnije proširilo i kršćanskim zapadom. Potom se do 10. stoljeća pojavila praksa podjele pričesti, u početku samo za svećenika, a kasnije i za vjernike. To se zadržalo sve do danas
Stari običaj u našim krajevima je bio da žene ustanu puno prije svitanja, nalože vatru i krenu s pripremom beskvasnog kruha. Do izlaska sunca s poslom su morale završiti i ugasiti vatru koja se tijekom dana nije ponovno palila. Obitelj je potom jela samo ono što je do zore bilo pripremljeno.
Također, na Veliki petak se nije smjelo ničim oštrim bosti zemlju niti raditi ništa teško u polju. Izbjegavali su se i svi poslovi koji su proizvodili buku, poput udaranja čekićem i slično. Stariji vjernici običavali su moliti 33 Isusove krunice te popiti čašu crnog vina kao sjećanje na krv koju je Isus prolio za ljude.
(Izvor: 24sata.hr)
