Za tragično stradanje konja ergele Lipik još nitko nije odgovarao!
(FOTO: compas.com.hr)
Na 11. obljetnicu povratka naših lipicanaca iz Srbije, kao i svake godine, zapaljen je LAMPION SJEĆANJA koji nas još jednom podsjeća na tragičnu sudbinu naših lipicanaca i stradanje Državne ergele Lipik u Domovinskom ratu.
Ove godine želimo naglasiti da se ovdje na Ergeli dogodio ratni zločin protiv čovjeku najprivrženije životinje – protiv konja te podsjetiti javnost i odgovorne Institucije na objavljene i javnosti dostupne snimke pripadnika JNA i srpske vojske koji otvoreno priznaju kako gađaju Ergelu i konje. Pri tome posebno napominjemo da je svima jasno kako Ergela nije imala nikakvo vojno ili strateško značenje i da je naredba (koju je netko izdao imenom i prezimenom) o njezinu uništenju i pokolju konja bila pomno planirana. Načinu izvršenja ovog ratnog zločina osim očevidaca svjedoče i nalazi patologa koji su nakon izvršene ekshumacije utvrdili da se dio konja ugušio udisanjem vrućeg dima, dio je uginuo pokušavajući se osloboditi pribora za vezanje, dok je preostali dio ekshumiranih konja uginuo od prostrijelnih rana (očevidci i zapisi iz toga vremena opisuju kako agresor pušta na livadu mlade pastuhe i s ograde Ergele gađa ih iz vatrenog oružja).
Osim ranije navedenog postavlja se i pitanje odgovornosti čelnih ljudi iz bivšeg Društvenog poduzeća poljoprivrede Lipik koji su napustili Ergelu i konje bez da su proveli plan evakuacije u ratnim uvjetima. Pri tome podsjećam da je rat u Pakracu započeo 1. ožujka, a da se napad na Ergelu dogodio nakon pola godine te da su konji ergele Đakovo i konji ergele Višnjica izmješteni (konji iz Đakova dijelom na Veterinarski fakultet u Zagrebu, dijelom u Mađarsku, a konji iz Višnjice u vojarnu u Koprivnici) zajedno s matičnim knjigama koje su spremljene na sigurno.
Dakle, ranije navedeni primjeri potvrđuju da se ergela Lipik trebala i mogla na vrijeme evakuirati i izmjestiti zajedno sa matičnim knjigama (U Drugom svjetskom ratu ergela Lipik bila je u zbjegu u Mađarskoj , kako bi izbjegla ratna djelovanja, u trajanju od 101 dana). Zašto to nije učinjeno, zašto su naši konji morali proći apokalipsu u Lipiku i kasnije u Srbiji i tko su odgovorni (postoje indicije da je iz Zagreba poslan Dopis kojim se tražilo da se konji izmjeste i krenu u pravcu Zagreba), za daljnja tragična događanja pozivamo Institucije RH da što prije utvrde (Udruga će ustrajati u ovim nastojanjima).
Ne zaboravimo u Lipiku se desio najnehumaniji zločin nad životinjama i najveće stradanje lipicanske pasmine u svjetskim razmjerima, a povijest nas uči da su nekažnjeni zločini osuđeni na ponavljanje. Stoga neka Državna ergela Lipik svojim tragičnim primjerom svjedoči osnovnu poruku – da se nikada i nigdje više ovakav zločin ne ponovi
Predsjednica Udruge Lijepa Naša Požeško – slavonska grana
Jadranka Šimunović Katunar
