25.2.2026. | 06:08
D. Mirković
Pregleda: 4058
FOTO: D. Mirković
Postoje ljudi koji svoj poziv ne nose kao posao, već kao životnu misiju. U Velikoj, podno Papuka, jedno je ime postalo sinonim za utjehu, stručnost i nepokolebljivu snagu , Štefica Lukić. Nakon nevjerojatnih 48 godina radnog staža, medicinska sestra Štefica otišla je u zasluženu mirovinu, ostavljajući iza sebe trag koji se ne mjeri samo godinama, već tisućama osmijeha i pruženih ruku.

Njezin je put započeo prije pola stoljeća u Zagrebu. Još kao učenica četvrtog razreda medicinske škole, pokazivala je obrise žene kakva će postati. Ujutro je radila u jaslicama, a popodne sjedila u školskoj klupi. Ta nevjerojatna energija pratila ju je kroz cijelu karijeru. Od kaljenja na muškoj intenzivnoj njezi požeške bolnice uz dr. med. Stipu Ćirka, pa sve do 1998. godine, kada je otvorila vrata ambulante u svojoj Velikoj.

Puni tri desetljeća činila je nerazdvojan tim s dr. med. Mirjanom Perić. U tom je razdoblju ispisana povijest veličkog zdravstva, a podatak da je Štefica odradila gotovo pola stoljeća bez ijednog dana bolovanja zvuči gotovo nestvarno. To nije samo statistika, to je dokaz njezine discipline i ljubavi prema ljudima kojima je bila dostupna u svako doba dana i noći.

No, Štefičina "hrabrost" ne odnosi se samo na bijelu kutu. Dok je u ambulanti bdjela nad tuđim životima, kod kuće je, uz neizmjernu podršku supruga Zdravka, gradila dom i odgajala šestoro djece. U vremenima kada je trebalo graditi kuću i školovati brojnu obitelj, Štefica nije posustajala. Danas su njezina djeca ugledni članovi društva, njezino najveće ordenje i ponos.

Na svečanom ispraćaju, okružena kolegama s kojima je dijelila dobro i zlo proteklih trideset godina, bilo je suza i smijeha. Veličani gube "svoju" sestru u ordinaciji, ali dobivaju susjedu koja je svoj mir pošteno zaslužila.

Blage naravi, a čelične volje, Štefica Lukić odlazi u mirovinu kao tiha heroina našeg doba. Žena koja nam je svima očitala lekciju o tome što znači biti čovjek, majka i medicinska sestra.

