Darivanje krvi odsad kao u banci: Izvučeš broj i čekaš red

Ogromna gužva ispred prostorija Gradskog društva Crvenog križa Požega, kad su akcije darivanja krvi u pitanju, nije rijetkost jer žitelji Požeštine rado daruju tekućinu koja nekome znači život i zdravlje. Ovaj put ih je je dočekala jedna novost, svima koji su došli na današnju akciju podijeljene su dvije ceduljice jedna s rednim brojem, a druga s obavijesti da će se na prijedlog darovatelja dijeliti brojevi do 130 koliko je unaprijed određeno doza.

- Ovo dijeljenje brojeva nije loše jer dogodi se da ljudi čekaju. Onda dođu i kažu nam: "Više ne trebamo više doza, žao mi je." Ovo će mi sada biti 41. put. 1998. godine kćer mi je nažalost umrla u bolnici. Kad sam vidio koliko treba krvi i za djecu i sve ostale, od onda dajem stalno krv. Poručio bih svima da nije teško darovati krv, a to je i jedan besplatni zdravstveni pregled. Ne daj Bože da imaš nekakvu bolest u krvi, odmah te zovu i to je dobro - kaža Veličanin Krunoslav Antolović.

- Ovo mi je 19. put kako darujem krv. Možda je ovako bolje jer sam baš prošli mjesec čekala. Odbrojili su i kazali: "Više nećemo uzimati." Znaš hoćeš li doći na red ili ne. Ne znam kada sam počela, bila je to čisto dobra volja i želja da pomognem nekome. Uspjela sam i sina jednom nagovoriti, sad bi trebao darovati drugi put. Prošli put nisam mogla voziti pa me on dovezao. Rekla sam mu: "Pa mogao bi i ti dati", malo sam ga na trik navukla. To stvarno nije ništa teško i svatko to može učiniti - poručila je Požežanka Snježana Mihić.

Unatoč novoj organizaciji, gužva je bila veća nego inače. Potkrala se i mala pogreška da su neki dobili brojeve s dna i tako završili sa zadnjim brojevima s hrpe. Srećom darivatelji imaju strpljenja i smisla za humor. Pa je netko dobacio: "Trebalo bi ih promiješati". Pored par pritužbi na gužvu prevladavala je ipak dobra volja i humanost.

- Počeo sam u vojsci, bila je kratka pauza i onda je to postalo redovito, bilo s ekipom ili ovako, svejedno mi je. Važno je nekome pomoći. Ovo mi je 33. put. Danas sam došao s kolegom s posla. Jednom je i meni trebala krv kad sam operirao krajnike. Nisam primao čistu krv, već plazmu - kazao nam je Požežanin Zoran Bertolan koji nije skidao osmijeh s lica.

- Prvi put sam dao jako davno, 80-ih godina u Fažani. Neki Nijemci su imali prometnu nesreću, trebali su A krvnu grupu. Onda sam imao pauzu 10 godina i počeo opet davati. Nakon tri mjeseca osjećam baš da moram davati, osjećam se bolje čim dam krv. Evo još jedan primjer: moja mama je dva puta ostala živa zbog darovane krvi, spasili su je darivatelji. To mi je još veća motivacija - kaže Požežanin Jadranko Tadić.

Drugi dan akcije je sutra (petak) od 9 do 15 sati ili do broja 130.