TROHA ZATVORIO VRATA SABORSKOJ ZASTUPNICI: Nema mjesta, a stolice prazne!

Saborska zastupnica Martina Vlašić Iljkić ostala je pred vratima sjednice Županijske skupštine Požeško-slavonske županije, iako je svoj dolazak prethodno službeno najavila. Predsjednik Skupštine Ferdinand Troha odbio joj je omogućiti nazočnost uz obrazloženje da je svih osam mjesta predviđenih za javnost već zauzeto. Međutim, prema naknadnom uvidu u vijećnicu i fotografijama koje su nam dostupne, vidljivo je da je bilo praznih stolica, što ozbiljno dovodi u pitanje uvjerljivost takvog obrazloženja. Dodatnu težinu cijelom slučaju daje tvrdnja zastupnice da joj je nazočnost osobno odbila i županica Antonija Jozić.

Umjesto da sjednicu osme Županijske skupštine Požeško-slavonske županije, održane danas, u petak, 13. studenoga 2026. godine, obilježi rasprava o važnim pitanjima za stanovnike županije, pozornost je privukao neuobičajen slučaj odbijanja nazočnosti zastupnici Hrvatskog sabora Martini Vlašić Iljkić.

Naime, Klub zastupnika SDP-a dan ranije, 12. studenoga, službenom je elektroničkom poštom obavijestio predsjednika Županijske skupštine Ferdinanda Trohu da će saborska zastupnica prisustvovati sjednici zakazanoj za 11 sati u Velikoj županijskoj vijećnici u Požegi. Međutim, umjesto potvrde dolaska, uslijedio je negativan odgovor.

Predsjednik Županijske skupštine Ferdinand Troha u svojem je odgovoru naveo kako je nazočnost javnosti uređena Poslovnikom Županijske skupštine i člankom 12. Zakona o pravu na pristup informacijama, koji predviđa vođenje računa o raspoloživom broju mjesta i redoslijedu prijavljivanja.

Kao razlog odbijanja naveo je raniju prijavu Udruge Mali princ, kojoj je osigurano svih osam raspoloživih mjesta za javnost.

– Budući da je Udruga Mali princ početkom tjedna tražila i više mjesta nego što u Velikoj vijećnici ima, shodno tome svih je raspoloživih osam mjesta osigurano za Udrugu Mali princ – navodi se, među ostalim, u Trohinu odgovoru.

Takvo bi obrazloženje možda prošlo bez dodatnih pitanja da naknadni uvid u vijećnicu nije otvorio sasvim drukčiju sliku. Naime, prema fotografijama koje su nam dostupne, u vijećnici je bilo i praznih stolica. Time se nameće sasvim opravdano pitanje: ako je u vijećnici bilo slobodnih mjesta, zašto saborskoj zastupnici nije omogućeno barem praćenje sjednice?

Naravno, prazna stolica ne mora automatski značiti i službeno raspoloživo mjesto za javnost. No upravo zato ostaje nejasno zbog čega se nije moglo pronaći rješenje kojim bi zastupnica, bez ometanja rada Skupštine, prisustvovala raspravi.

Posebno je neobično što nije bila riječ o nenajavljenom dolasku, nego o službenoj najavi upućenoj predsjedniku predstavničkog tijela.

Cijeli slučaj dobio je dodatnu političku dimenziju nakon očitovanja saborske zastupnice Martine Vlašić Iljkić, koja tvrdi da je uoči sjednice o mogućnosti nazočnosti osobno razgovarala sa županicom Antonijom Jozić.

– Uoči sjednice Županijske skupštine Požeško-slavonske županije prisustvovala sam Klubu vijećnika SDP-a, gdje sam na hodniku susrela županicu Antoniju Jozić i osobno je upitala mogu li prisustvovati sjednici, s obzirom na prethodno dostavljeni e-mail – pojasnila je zastupnica.

Prema njezinim riječima, županica joj je ponovila obrazloženje o ograničenom broju mjesta i ranijoj prijavi članova udruge.

– Županica mi je odgovorila da ne mogu jer su mjesta ograničena, da sam se trebala ranije javiti te da je udruzi osigurano osam mjesta, zbog čega za mene više nema mjesta – navela je Vlašić Iljkić.

No zastupnica tvrdi da je ponudila i jednostavno rješenje koje ne bi zahtijevalo dodatnu stolicu.

– Istaknula sam kako smatram takvo postupanje neprimjerenim te da, ako nema mjesta za sjedenje, mogu sjednicu pratiti i stojeći. Želim prisustvovati raspravi jer se radi o iznimno važnoj temi – djeci s teškoćama u razvoju i koje je od velikog značaja za našu županiju – istaknula je saborska zastupnica.

Posebno pitanje koje otvara ovaj događaj odnosi se na ulogu županice Antonije Jozić u odlučivanju o tome tko može, a tko ne može prisustvovati sjednici Županijske skupštine.

Riječ je, naime, o predstavničkom tijelu kojim predsjedava Ferdinand Troha, dok županica obnaša izvršnu vlast.

– Nakon što mi je i osobno odbila mogućnost prisustvovanja, ostaje otvoreno pitanje zašto je županica uopće odlučivala o tome tko može, a tko ne može prisustvovati sjednici Županijske skupštine, budući da je za organizaciju i vođenje sjednice nadležan predsjednik Županijske skupštine – poručila je zastupnica.

Ovdje se otvara i političko pitanje: je li županica samo prenijela prethodno donesenu odluku predsjednika Skupštine ili je i sama sudjelovala u odlučivanju o tome tko smije pratiti rad predstavničkog tijela?

Na temelju dostupne prepiske i očitovanja zastupnice to se ne može sa sigurnošću utvrditi. Međutim, riječ je o pitanju koje zaslužuje jasan odgovor, osobito kada dolazi do odbijanja nazočnosti izabranoj zastupnici Hrvatskog sabora.

Kako bismo razjasnili okolnosti odbijanja nazočnosti saborskoj zastupnici, predsjedniku Županijske skupštine Ferdinandu Trohi uputili smo novinarski upit, koji je dostavljen i na službenu elektroničku adresu Požeško-slavonske županije.

U upitu smo upozorili na činjenicu da je zastupnica uredno najavila svoj dolazak, ali i na fotografije vijećnice na kojima se mogu vidjeti prazne stolice.

Zatražili smo njegov komentar i pojašnjenje zbog čega joj, unatoč tome, nije omogućeno prisustvovanje sjednici.

Do zaključenja ovog članka odgovor predsjednika Županijske skupštine Ferdinanda Trohe nismo zaprimili.

Time su pitanja o stvarnom broju raspoloživih mjesta, razlozima odbijanja i mogućnosti pronalaženja drukčijeg organizacijskog rješenja ostala bez službenog pojašnjenja.

Posebno zabrinjava što se cijeli slučaj dogodio uoči sjednice na kojoj se, prema navodima saborske zastupnice, trebalo raspravljati o pitanjima važnima za djecu s teškoćama u razvoju.

Upravo su to teme oko kojih bi se od političkih predstavnika očekivali suradnja, otvorenost i spremnost na dijalog, bez obzira na njihovu stranačku pripadnost.

Nitko ne osporava potrebu poštovanja poslovničkih odredbi, redoslijeda prijavljivanja i sigurnosnih ograničenja prostora. Jednako tako, ne treba dovoditi u pitanje pravo Udruge Mali princ na mjesta koja su joj prethodno odobrena.

Međutim, to ne znači da javnost nema pravo pitati jesu li u ovom slučaju iskorištene sve razumne mogućnosti kako bi se saborskoj zastupnici omogućilo praćenje sjednice.

Ako je bilo praznih stolica, ako je zastupnica bila spremna sjednicu pratiti i stojeći te ako njezina nazočnost ne bi ometala rad predstavničkog tijela, onda obrazloženje da za nju jednostavno nema mjesta zahtijeva znatno uvjerljivije objašnjenje.

Na koncu, ovaj slučaj otvara pitanje koje nadilazi jednu zastupnicu i jednu sjednicu: koliko su institucije doista otvorene javnosti i političkim predstavnicima koji ne pripadaju vladajućoj većini?

Jer javnost rada predstavničkog tijela ne bi smjela ostati samo načelo zapisano u propisima. Ona se prije svega mora potvrđivati u praksi.

A kada za saborsku zastupnicu nema mjesta u županijskoj vijećnici, dok fotografije pokazuju prazne stolice, teško je izbjeći pitanje je li problem doista bio u prostoru ili u političkoj volji da joj se omogući nazočnost.