Devedesete su bile super: ¨Stalno smo svirali, putovali i bilo je para¨

No Name, jedan od najdugovječnijih požeških punk bendova lokalnom scenom "pali i žari" već 20 godina. Ove subote su organizirali rođendanski koncert u Tom klubu u čemu su im pomogli i njihovi prijatelji, požeški bend "Loš primjer" i KDP iz Slavonskog Šamca. Kroz njihovu "punk školu" je prošlo mnogo požeških glazbenika, a još više ih je odraslo.

- Bili smo klinci, srednja škola, jedino je bubnjar imao 13 godina. Sakupili smo neke "lopate od gitara" i prije točno 20 godina održali prvu svirku kod Filipa u ondašnjem disko klubu Sidro. Ne mogu se sjetiti koji je bio mjesec, ali znam da je bila zima. Prvu postavu No Name-a činili smo ja, Igor Bjelac, Andrić Alen i Mladen Topić, ali i drugi ljudi koji su prošli kroz bend su vrijedni spomena. To su: Nenad Ogrizović, Tomo Župan, Ivan Zadro, Filip Sertić, Ivan Bajt, Mario Vlajankov Francuz, Boris Milaković, Ivan Matošević... Današnji No Name ima istu postavu već devet godina, a u njemu sam ja na vokalu, Denis Treskanica na bubnjevima, Ivan Kunkera na bas gitari te Petar Gerstman na gitari - prisjeća se Dragan Pantelić "Panto", pjevač No Namea.

- Ime kao ime, jednostavno nisam znao kako da nazovem bend. Čak su prve svirke bile pod nazivom: "Večeras svira bend uživo", a svirke su uvijek bile dobro posjećene. 90-e su bile super, naravno bez onog prokletog rata. Bili smo klinci, svirali stalno, putovali na koncerte, bilo je "para", a pankeri su ostali isti. Onaj tko će ti doći na koncert, taj će doći, bile to 90-e ili 2000-te, pogotovo u Požegi koja je i dan-danas zadržala više mjesto u punk, hardcore, rock i  metal kulturi od puno većih gradova u regiji - objašnjava Panto kako je nastalo ime "Bez imena".

- Što se tiče koncerata, bilo ih je puno, ali nijedan nije odsviran da bi se zaradio novac, već bismo uzimali samo za gorivo. Čak je bilo i dobrotvornih, humanitarnih svirki. Nastupali smo najviše u Požegi, ali i Novoj Gradišci, Osijeku, Slavonskom i Bosanskom Brodu, Čakovcu, Sisku, Donjem Miholjcu, Somboru, Baškoj, Velikoj... Nakon nastupa na Novogradiškom ljetu izašla je i kompilacijska kazeta sa svim izvođačima u izdanju Croatia Recordsa - nastavlja s nostalgijom frontmen benda.

Trenutni moto im je "No future, no plans, no name", odnosno ne znaju što će im budućnost donijeti i samo sviraju. Jedna od zanimljivosti da je bend karijeru počeo sa sviranjem obrada bendova poput Prljavog kazališta i Riblje čorbe. Tek su kasnije dobili žešći zvuk kakav danas imaju, no još uvijek rado odsviraju i pokoju staru pjesmu koju vole.

- Uvijek sam htio imati taj zvuk, ali nisam imao ljude koji to mogu odsvirati do danas. Zato se mijenjala postava. Bilo nam je predobro, super smo se proveli na rođendanskom koncertu. Prodali smo 130 karata, klub je bio pun. 20 godina u jednom bendu mi znači dosta u životu. To je jako lijepa stvar, da nema toga, vjerojatno bi nešto u meni bilo prazno, to je 20 godina koncerata, zezancije i sjećanja - zaključuje Panto.