Gimnazijalci na okupu: ¨Bila su to drukčija vremena¨ (video)

Maturanti požeške Gimnazije iz 1954. godine ponovno su se susreli pred svojom školom u Požegi kako bi proslavili 60 godina mature. Iako ih je sve manje i manje i prosječno su stari 78 godina, kao razred su ostali jako složni i okupljaju se svakih pet godina. Na posljednjem ih je druženju bilo 20-ak od njih 49. Pali su poljupci i zagrljaji. Neki danas žive u Zagrebu, Splitu i drugim gradovima. Ipak, prijateljstva su ostala za cijeli život.

- Do šestog razreda gimnazije smo bili dva mješovita razreda. Počeli smo s tri, a onda su neki otišli i podijelili su nas na ženski i muški razred. Ni s dečkima se nismo smjeli družiti. Sjećam se kad je jedna naša Maja imala simpatiju pa se dogovarala s nama da sve dođemo na taj "rendes".

Nigdje nismo smjeli poslije 20 sati jer je direktor šetao gradom. Ako je kino predstava slučajno dulje trajala šuljali bi se pokrajnim ulicama - prisjećaju se Adela, Jelka, Marija i Dragica koje su nam  povjerile i kako se nekad "markiralo" s nastave.

Skoro svi su postali uspješni i završili fakultete. Jedan od njih, arhitekt Ivan Madunić zaslužan je za brojne građevine u Požegi.

- Pleterničanin sam i ovdje sam radio nekoliko godina poslije fakulteta. Izgradio sam staru poštu pa objekt do nje, vodovod. Prešao sam u splitsku Tehnogradnju gdje sam postao generalni direktor. Rijetka je prilika da se svi okupimo i volio bih da se nađemo za idućih pet godina pa poslije što bude. Đaci požeške "realke" su svi poslije postali "fakultetlije". To je najbolji znak da je ovdje bila jako stroga škola i da smo stvarno poštivali profesore, ali bilo je i markiranja. Ne bi bilo u redu da nije tako. Nismo se toliko razlikovali od drugih generacija, samo je bilo drugo vrijeme. Kad nas gledate ovako mi smo pečat tog vremena - rekao nam je umirovljeni arhitekt Ivan Madunić.