Hrvatski olimpijac Filip Ude u Požegi: Životna mi je želja olimpijsko zlato

Poznati hrvatski gimnastičar, Filip Ude, osvajač olimpijskog srebra na igrama u Pekingu trenutačno boravi u Požegi na vojnoj obuci. Slobodno vrijeme, kao i svaki vrhunski sportaš, koristi za trening. Na treningu u dvorani Gimnastičkog kluba Sokol iznio nam je svoje planove za budućnost, ali i priče s početka svoje karijere.

- U Požegi služim sportski vojni rok i iskorištavam vrijeme kako ne bih izgubio formu. Svaki dan treniram u dvorani GD Sokol gdje su me jako dobro prihvatili. U vojsci su mi rekli da bi im bilo puno lakše da svi vojnici imaju moju motoriku i koordinaciju. Dobro su me i tamo prihvatili jer to je sportska jedinica i moramo paziti na zdravlje te da se ne bi ozlijedili - rekao nam je.

Filip ima 29 godina, gimnastiku trenira već 22 godine. Počeo je tako da je njegov tadašnji trener dijelio letke po učionicama. Filip je majci donio letak te ga je ona upisala na gimnastiku.

- Mama je bila jako sretna što imam priliku trenirati gimnastiku jer sam kod kuće uništio sve madrace, krevete i ormare. Prvo je to bila igra, ali ja sam za dva mjeseca svladao elemente koje neki nisu mogli godinama. Trener je prepoznao moj potencijal. Počelo je s pripremama u Rusiji, gdje sam upoznao svog sadašnjeg trenera Igora Kriažimskog koji je uz mene već 16 godina.

Filip se trenutačno priprema za finale "Bundeslige" u Njemačkoj koje će biti održano 5. prosinca. Krajem veljače 2016. godine očekuju ga dva višebojska natjecanja, a u travnju su posljednje kvalifikacije za Olimpijske igre u Rio De Janeiru. Njegov san, kao i većini gimnastičara, je olimpijsko odličje. Razmišljao je o prestanku sportske karijere, ali s obzirom na sadašnju formu i težinu vježbi koje radi ne može još uvijek objesiti "gimnastičke papuče" o klin.

- Životna mi je želja olimpijsko zlato i nadam se da će mi to poći za rukom. Želim nastupiti i na svojoj četvrtoj olimpijadi u Tokiju. Kada sam osvojio srebro, osjećaj je bio fantastičan. Morate osvojiti medalju kako biste znali kako je to. Prilikom samog doskoka s konja s hvataljkama, znao sam da sam visoko rangiran i to je bilo nešto posebno. Neopisiv je osjećaj dok se diže zastava i pred 20 tisuća ljudi primaš odličje. Teško je boriti se s velikim svjetskim gimnastičkim silama. Hrvatska je poznata po tome da smo većinom individualci. Poslije Olimpijskih igara u Londonu Velika Britanija puno ulaže u gimnastiku, a tu su i Rusija, Kina i Amerika. Oni ulažu puno sredstava u gimnastičke ekipe. Kod nas je situacija nešto drugačija, ali dolaze novi mladi talenti i nadam se da će se i to promijeniti.

Svugdje se može živjeti od gimnastike ako si stvarno u vrhu, no nisu to sad toliki novci da možete završiti karijeru i ništa ne raditi – rekao je Filip te poručio: Pozivam djecu da se počnu baviti sportom i da ne sjede kod kuće za računalom. Sve više djece je pretilo u cijelom svijetu. Kada me god neko pita za savjet, spreman sam dati ga. Ako će se ovim putem samo jedno dijete odlučiti na sportsku karijeru nešto smo napravili.