Jesu li u požeškom SDP-u nužne promjene?

Budući da nam je potvrđena informacija o raspuštanju Brodsko-posavskog SDP-a i imenovanje povjerenika Stribora Valente, pokušali smo doznati kako požeški SDP-ovci razmišljaju o mogućoj promjeni rukovodstva u Požeško-slavonskom SDP-u.

Naime, situacija u Brodsko-posavskom SDP-u, ostavkom tamošnjeg predsjednika Tihomira Jakovine se, htjeli ne htjeli, morala riješiti na neki način a predsjedništvo se pored mnogih prisutnih struja, uključujući i onu u kojoj participira požeški čelnik Zdravko Ronko, odlučilo za povjerenika imenovati novoizabranog člana Glavnog odbora Stribora Valentu, koji je na izborima javno podržavao novoizabranog predsjednika.

U Požegi je situacija nešto drugačija. Kako je Ronko svesrdnim pokušajima nastojao sabotirati kampanju novoizabranog predsjednika Davora Bernardića, dajući možda, zbog sinovog predsjedanja požeškim sudom, potporu Orsatu Miljeniću, mladi Bero ipak nije odlučio vratiti Ronku "milo za drago" već mu je priuštio, po mišljenju političkih znalaca, unaprijed izgubljenu bitku za mjesto gradonačelnika Požege i na taj mu način pečati političku karijeru.

Zašto unaprijed izgubljenu bitku?

Velika većina SDP-ovih birača ne želi dati glas Ronku za gradonačelnika na slijedećim lokalnim izborima i skloniji su podržati neku drugačiju varijantu. Kada je u pitanju članstvo, oko Ronka je u SDP-u ostalo još dvadesetak interesno vezanih stranačkih kadrova, a to nije dovoljno za logističku potporu.

Iz naše ankete je vidljivo da umjesto Ronka na čelu stranke članstvo čvrsto vidi doktora Marijana Cesarika, bivšeg zamjenika ministra zdravlja i prijatelja, kako mnogi tvrde, tvorca projekta "Bernardić", Rajka Ostojića.

Osim što bi veliki broj članova SDP-a u utrci za gradonačelnika radije vidjeli doktora Cesarika, taj se izbor širi i na potencijalne koalicijske partnere. Kako doznajemo, Cesarika bi mogao podržati požeški HSS, HSU, MOST i ostaci od Ronka osakaćenog HNS-a, te mnogi protjerani i marginalizirani, neki već bivši, članovi SDP-a a i dobar dio požeških poduzetnika.

Cesarik bi, dakle, u kombinaciji bez Ronka SDP-u mogao poslužiti kao dobitni čimbenik lokalnih izbora koji se održavaju ove godine.

Doznajemo i da je "Capo" (čitaj Ronko) svjestan takovog razvoja situacije, u kojem za sada podijeljeni HDZ ima šansu izgubiti, ali zbog svog karaktera na takvu mogućnost ne želi ni pomisliti. Već vodeći se vlastitim egom i popisom ljudi koji pored njega ne zaslužuju život čovjeka, baca kuglicu na crveno polje u političkom ruletu i ide na sve ili ništa.

Oživjela je facebook stranica, plaćeni članci te mnogi animozitetni komentatori i djelitelji njegovog, na facebook postavljenog, sadržaja. Izborna utrka za starog lovca je krenula. U ranim jutarnjim satima se popeo na čeku i čeka da mu psi dotjeraju lovinu, ali, lovine nema i očito je da tzv. udbaški sistem pada.

Nema onog stranačkog imuniteta koji je uživao pored Zorana Milanovića i sada je na vjetrometini. Samo je pitanje vremena kada će jednoj egoističnoj političkoj eri birači stati na kraj i reći, dosta je druže Ronko, prokockali ste sve, zatvorili sva vrata i sada se ponovo nudite kao spasitelj ove požeške svjetine.

A moglo je biti i drugačije. Mogle su mu kolajne vjesiti oko vrata, mogao je biti uvažen građanin, možda i državnik, na kraju, mogao je otići u miru i svoju ostavštinu proslijediti generacijama koje sazrijevaju garantirajući budućnost i razvoj, njegujući njegov identitet od zaborava.

Ali ne, on je odabrao svoj svijet, svijet u kojem je hladni planet najbliži suncu, bez dodirnih točaka sa onima koji misle drugačije. Odabrao je poraz, zato mu sretno jer sudeći po raspoloženju građana neće još dugo potrajati.