Laži, laži, laži me

Čitam na našem portalu kako predsjednik Foruma seniora SDP-a u Požegi govori o lošoj ekonomskoj situaciji umirovljenika u Hrvatskoj kojih ima 1.2 milijuna, a prosječna mirovina iznosi 30% prosječne plaće. Taj gospodin koji je to izrekao uopće nije bitan za ovu priču, a izrečeno se čulo već tisuću puta u zadnje vrijeme. Što je onda tu zanimljivo?

Četvrtina radi za tri četvrtine

Zanimljiv je način razmišljanja naših političara, a bogami i našeg puka. Kad tome pribrojimo statistiku, dolazimo do dvije varijable koje ja osobno najviše volim kroz komentare objediniti u jednu cjelinu. Neću iznijeti ništa nepoznato. Statistika kaže da smo u Hrvatskoj u prosincu 2010. imali 1.200.386 umirovljenika uz 1.381.686 ukupno zaposlenih te 319.845 nezaposlenih. Hrvatska po zadnjem popisu stanovništva iz 2011. broji 4.29 milijuna stanovnika. Ostatak ljudi od 1.388.083 otpada na maloljetne, studente i one koji su nezaposleni, a nisu evidentirani na burzi ili su zaposleni na crno pa opet nisu evidentirani na burzi. Među ovih 319.845 nezaposlenih, zasigurno ima i određeni broj onih koji su također zaposleni na crno, ali su evidentirani i na burzi.

Iz svega gore navedenog očito je da ovih 1.381.686 zaposlenih jedini pridonose državi kroz poreze i prireze, tj. u novčanom smislu. Svi ostali ta državna novčana sredstva na ovaj ili onaj način, više ili manje, koriste. Kad ovom broju ukupno zaposlenih oduzmemo još one zaposlene u državnim i javnim službama, a taj podatak nema nitko jer se već godinama pokušava izračunati koliki je taj broj(!?), iako se procjenjuje da je negdje oko 250.000. Onda dolazimo do konačnog zaključka da 1.131.686 zaposlenih na neki način nosi na leđima ostalih 3.158.314 stanovnika.

Fondovi rasprčkani

Ne, nisam toliko neinformiran da ne znam da su mnogi umirovljenici uplaćivali puni ili skoro puni radni vijek u mirovinske fondove. Apsolutno sam svjestan da državne i javne službe moraju postojati kao što postoje svugdje u svijetu te da su školstvo i zdravstvo temelji svakog društva. Nedvojbeno podržavam i da bi mnogi zaposlenici javnih i državnih službi koji imaju znanje i doprinose zajednici trebali imati i veće plaće. Ali, uvijek postoji neko ali.

Nisam neinformiran da ne znam da su zalihe mirovinskih fondova rasprčkane još devedesetih tako da danas ti fondovi žive od danas do sutra, tj. ono što u njih dođe od doprinosa zaposlenih odmah ode u mirovine za taj mjesec, a ni to nije dovoljno već država još dodaje iz proračuna u kojem se rupa stalno povećava, a s njom i naše zaduživanje u inozemstvu po iznimno „povoljnim“ kamatama. Što se održavanja broja zaposlenih u javnom i državnom sektoru i povećanja njihovih plaća tiče, gornje brojke govore sve i daljnji komentar nije potreban.

Nema i neće biti

Sad dolazimo do izjava mnogih političara koji „pucaju“ na umirovljeničku populaciju, a njih ima od Jadranke Kosor pa sve do predsjednika Foruma seniora SDP-a u Požegi. Nisam otkrio toplu vodu, ove podatke znaju svi i pojavljuju se u mainstream medijima gotovo svakodnevno. Pa zašto nam onda političari pričaju bajke? Kako svi oni zamišljaju da prosječna mirovina bude 50% prosječne plaće što je bilo predizborno obećanje HDZ-a još 2004., a vidimo da je taj prosjek pao s tadašnjih 43%, na današnjih 30-ak?!

Kako mogu izaći u javnost, među ljude i pričati ponovno iste bajke za koje i sami znaju da nemaju veze sa stvarnošću! Kako mogu obećavati veće mirovine, ne diranje povlaštenih mirovina, ne diranje raznih socijalnih i rodiljnih naknada, naknada za nezaposlene i sve ostalo što se financira iz centralne države kad znaju da tih novaca NEMA, odnosno ima ih samo pod uvjetom daljnjeg zaduživanja pod sve nepovoljnijim svjetskim financijskim prilikama. Znaju da novaca nema bez onog najvažnijeg, a to je rast zaposlenosti u onom sektoru koji ne dobiva plaće iz proračuna.

Što birate to i imate

Ovdje dolazimo do načina razmišljanja i političara i dobrog dijela pučanstva u Hrvatskoj. Stvarno ne znam tko je gori od te dvije kategorije, ali ipak mislim da su gori građani jer oni biraju te političare, ne informirani su, sebični i lijeni. Zahvaljujući svemu tome, oni „puše“ te političarske fore koje im ovi serviraju jer političari i nisu toliko glupi koliko na prvu izgledaju. Shvatili su oni s kakvim narodom imaju posla pa se prema tome i ponašaju iz svojih sebičnih interesa, a to su ostanak na vlasti i dobar život koji isti nosi sa sobom.

Građani su ti koji moraju promijeniti način razmišljanja, koji se moraju osvijestiti i prizvati zdravoj pameti, oni su ti koji moraju početi razmišljati, pratiti osnovne podatke i razlučivati realnost od bajki. Građani su ti koji moraju shvatiti da idemo u propast, da zadužujemo buduće generacije, da smo potrošili dobar dio stečenog od prethodnih generacija. Građani su ti koji moraju shvatiti da se mora raditi i po dva posla, da je bolje raditi i za 3000 kn, nego ne raditi i primati kojekakve naknade s burze. Građani su ti koji moraju shvatiti da mirovina nije poželjno stanje, moraju shvatiti da na broj stanovnika Hrvatske nije moguće imati 1.2 milijuna umirovljenika i da stvari funkcioniraju, a ako takav odnos ostane da će prosječna mirovina pasti na 10% prosječne plaće jer novca jednostavno NEĆE biti.

Gospodarstvo i proizvodnja dodane vrijednosti

Građani moraju shvatiti da će, ako se ovako nastavi, pasti kvaliteta usluga u zdravstvu, visokom školstvu i državnoj upravi jer bez punjenja proračuna nema ni plaća tim ljudima, a čim nema novca, nema ni kvalitete, što ljudske, što tehničke. Građani moraju shvatiti da OVA generacija mora djelovati, da ne smijemo biti sebični i misliti neka ja prođem ovako, a za dalje me boli briga, građani moraju shvatiti da se moraju odreći jer većih mirovina, većih socijalnih prava i većih plaća u javno-državnoj službi jednostavno NEĆE biti dok ne pokrenemo gospodarstvo.

Građani moraju odrasti i prestati zabijati glavu u pijesak „pušeći“ fore kvazidomoljubnih političara koji za svoje dupe prodaju lažne priče koje većina želi čuti. Shvatite već jedanput da lažu. Lažu zbog sebe, a ne zbog vas.