Lisci i majmuni

Predizborna kampanja je na vrhuncu. Kandidati pokušavaju pridobiti što veći broj građana za svoj program. Neki su racionalni i uvjerljivi, a drugi precjenjuju svoje političke sposobnosti pa birače zabavljaju pričama kojima nije moguće pokrenuti razvoj gospodarstva, otvoriti nova radna mjesta, stati na kraj nepotizmu i korupciji. Svjedoci smo olako danih obećanja, gozbi upriličenih za siromašni i naivni puk, lamentacijama o boljoj budućnosti koju nam obećavaju prije svakih izbora, a ta budućnost nikako da postane naša stvarnost. Tisuće naših sugrađana napustilo je Zlatnu dolinu, tvornice su pred zatvaranjem, preostali radnici ne primaju zaslužene plaće, ljudi se boje govoriti o nevoljama koje ih tište.

Ova situacija u kojoj su se našli stanovnici požeškoga kraja podsjeća me na basnu Jeana de La Fontainea "Lisac, majmun i druge životinje". Naime, nakon smrti lava životinje su trebale izabrati nasljednika. Sve životinje pokušale su staviti krunu preminuloga vladara na svoju glavu, ali nekima je bila suviše mala, drugima velika, a bilo je i onih koji je nisu mogli staviti zbog rogova. Došao je red i na majmuna. Stavio je krunu na glavu te počeo grimasama i nestašlucima zabavljati ostale životinje. Majmun je na kraju stavio vladarsku krunu oko struka da mu služi kao remen. Ovo se svidjelo ostalim životinjama pa su ga nakon dobre zabave izabrale za svoga vladara. Međutim, našao se mudri lisac koji nije odobravao izbor majmuna za vladara životinjama. Uputio je majmunu čestitku i otkrio mu tajnu o postojanju skrovišta s blagom. Majmun se odmah polakomio za blagom i otišao u skrovište. Tada su ga ulovili, a lisac mu je rekao uime ostalih životinja: "Kako misliš vladati svima nama kad ne znaš vladati ni samim sobom?" Majmuna su životinje svrgnule s njegova prijestolja.

Hoćemo li mi, građanke i građani Požege, prepoznati tko su zabavljači s olako danim obećanjima, a tko mudri lisci? Teško je riješiti probleme koji traju više od dvadeset godina. Postoje li ljudi koji svojim sposobnostima i radom mogu kročiti na dug i težak put prema pokretanju proizvodnje i efikasnijem funkcioniranju institucija? Hoće li najbolji među nama nakon ovih izbora doći u prvu ulogu, a rad, znanje i poštenje postati temeljne vrijednosti kojima ćemo si osigurati mirnu starost, našim potomcima stabilnu i sigurnu budućnost ili ćemo postati robovi prošlosti i nezavršenih obračuna dok će najsposobniji među nama odlaziti u strane zemlje da tamo poštenim radom osiguraju vlastitu egzistenciju.

Majmuni su drage i simpatične životinjice, a zabavljači i populisti ugodni za podizanje raspoloženja, ali takvi ne smiju i ne mogu biti prvi u rangu na političkoj sceni. Iskustvo treba poštovati, ali vodstvo moramo prepustiti ljudima koji imaju jasnu viziju o gospodarskim potencijalima Zlatne doline, efikasnoj zaštiti okoliša, razvoju socijalnih i političkih prava te prava žena i manjina, njegovanju tolerancije, kulturnog identiteta i znanstvenog pogleda na svijet. Samo oni koji imaju svijest o ovim problemima smiju se nazivati hrvatskim domoljubima, a sve ostalo su trikovi i manipulacije začinjene dobrom slavonskom kapljicom i janjetinom uz zvuke tamburice u duhu velikih meštara političke kuhinje na ovim prostorima te njihovih nasljednika po tehnologiji dobivanja glasova na lokalnim razinama.

Ovih dana razgovarao sam sa brojnim sugrađanima koji su pomalo razočarano rekli da neće izaći na izbore. Nema idealnih kandidata i sve ih moramo kritički analizirati, ali držim da bismo trebali dati svoje povjerenje onima koji raspolažu najboljim ljudskim kvalitetama, sposobnostima i uspješnim rezultatima u svojoj struci u odnosu na sve koji se natječu. Ovo je pitanje naše odgovornosti prema sebi i sredini u kojoj živimo. Možda nam ipak za koju godinu bude malo bolje.