Malobrojni mještani potpapučkih sela već mjesec dana žive bez vode

"Kad ima vode kupam se u kupaonici, ali vodovoda nemamo već mjesec dana", priča nam Milivoj Barać jedan od tri stanovnika Ozdakovaca u općini Velika dok se kupa na potoku sa svojim psima Jankom i Čupom. Osim Milivoja u selu živi njegova supruga, veći dio godine jedna baka. Povremeno društvo su im radnici susjedne farme krava.

- Samo troje nas je u selu. Doselio sam prije pet-šest godina. Bio sam u zatvoru pa me socijalni centar poslao tu. Tu mi je solidno. Imam socijalnu pomoć, a kad ima nešto za raditi u selu onda radim. Žena isto radi povremeno na farmi. Nije ona odrasla u Zagrebu ili New Yorku, isto je sa sela. Prije je bila udana u Oljase pa joj je muž umro i tako mi živimo. Da je nešto predobro nije, ali nije ni ono najgore - opisuje nam uvjete za život na osami koji podsjećaju na one iz špageti vesterna. Zbog polusrušenih kuća čini se kao da je vrijeme stalo. Psi i mačke koji se izležavaju u hladovini višestruko premašuju broj ljudi.

Vodovod koji su osamdesetih godina napravili stanovnici Ozdakovca i susjednih Smoljanovaca već mjesec dana nije u funkciji. Da bi došli do još zabačenijih Smoljanovaca treba prijeći zarastao i kišom ispran makadam. Tamo je prava „gužva“. Uz troje stalnih stanovnika tu je i nekoliko vikendaša i Milivojeva žena. Porast stanovnika za 100 posto.

- Stalno nas ima troje- ja, moja supruga i još jedna baka koja ima 72 godine. Teško je, nemamo vode. To nam je najveći problem. Preko ljeta dolaze sumještani koji su se odselili u Požegu ili Srbiju. Zimi smo uglavnom u izolaciji. Radimo sve pomalo, voćke, kukuruz i žito. Kad imamo vremena čistimo šikaru, pokosili bi i susjedima, ali ne možemo jer smo stari. Prije rata je u ova dva sela bilo 80-ak ljudi, a sad se više nemamo s kim družiti - priča Mirko Kalinić.

- Gdje god se obratimo, kažu da ne mogu ništa napraviti jer seoski vodovod nije u nadležnosti „Tekije“. Ne znamo gdje je puklo, uglavnom vode nemamo. Vodovod je napravljen dok je u ova dva sela živjelo 80-ak ljudi. Tad smo mogli nešto napraviti, a sad smo ostali samo mi stariji. Prošle godine su svaki dan pored naše kuće išli kamioni s pijeskom, a nisu navezli nijedan na put koji je voda odnijela. Nitko ništa ne popravlja. Ne znam zašto je tako. Neka nas ovdje živi troje, pa i mi trebamo vodu. I nama koji dođemo povremeno treba. Kad kiše padaju hvatamo kišnicu. Voda iz bunara nije baš za piće, mutna je, ali prokuha se pa se pije - kažu Jovo i Slavka Prijić koji žive u Požegi.

S ovakvim problemima u Općini Velika bori se još šest sela. Načelnik Vlado Boban kaže da će vodovod sanirati, ali trebaju prvo pronaći kvar na šumskom vodovodu. U neka sela im se ne isplati ulagati u vodovodnu mrežu jer odumiru.

- U kontaktu sam s ljudima. Odvezli smo im 150 plastičnih galona vode. Pokušavamo otkriti gdje im je to puklo. Problem je što vodovod ide kroz šumu i moramo naći kvar da bi ga popravili . To smo radili i u Kantrovcima, Vrhovcima, Poljanskoj. Pola Tornja i Doljanaca nemaju vodu. To su vodovodi koje su sami ljudi radili iz svojih izvora, Tekija se u to ne petlja jer je to nelegalni vodovod. Zasad još nitko ne poteže pitanje oko toga. Ljudi to koriste i kontroliraju. Ja sam to naslijedio i problem ćemo riješiti. U nekim selima je jednostavnije vodu dovesti nego raditi vodovod. Recimo, u Radovancima vodu nema jedna obitelj i dovoze im je vatrogasci. Vodu ćemo voziti i dalje. Zasad je to jeftinije nego da idemo kopati kilometre novog legalnog vodovoda za koji novac nemamo - rekao nam je Vlado Boban, načelnik Općine Velika.