Naš najbolji mladi kemičar: ¨U Hrvatskoj ima perspektive, ali vani su bolji uvjeti¨

"Kemija mi je zanimljiva jer se bavi načinom na koji materija oko nas funkcionira, zašto je to tako kako je i zašto nije drugačije", kaže nam Vladimir Cvjetojević, učenik Gimnazije u Požegi koji je ostvario najbolji rezultat na županijskom natjecanju iz kemije održanom jučer u Cesarićevoj osnovnoj školi u Požegi.

Prva mjesta su podjednako podijelile požeška Gimnazija i pakračke škole. U sedmom i osmom razredu su najbolji bili Bruno Pjerabon i Stela Sarić, učenici OŠ braće Radić iz Pakraca. Barbara Krejči, učenica Srednje škole Pakrac je osvojila prvo mjesto u kategoriji prvih razreda, a od drugog do četvrtog su ih zaslužili učenici požeške Gimnazije Mario Zelić, Tin Vučković i Vladimir koji s kemijom ima velike planove. Želi doktorirati i zaposliti se u kemijskoj industriji u inozemstvu.

- Kad se to zna, može se postaviti neka teorija i predvidjeti što bi se dogodilo s nečim. Na kraju se izvode pokusi i dobivaju proizvodi kemijske industrije koji su svagdje oko nas. Osim kemije volim i matematiku, iz nje sam se također natjecao ali nisam ostvario velike rezultate. Kemiju sam zavolio u osmom razredu. Dosta me motivirao uspjeh kolege iz Gimnazije Iana Vitenberga koji je sad na prvoj godini studija. Njegov uspjeh me motivirao da i ja krenem učiti, a kroz učenje motivacija nekako sama dolazi - nastavlja Vladimir koji priznaje kako ipak uči često kampanjski.

- Zadovoljan sam, mislim da bi mi 41,3 boda od 50 trebalo biti dovoljno za državno natjecanje, to mi je najvažnije. U drugom razredu sam bio 10. u državi, a trećem 14. Nadam se dobrom rezultatu, no to mi nije previše presudno. Mislim da se natjecanja mogu izvesti i bolje. Zadatci nisu bili teški, jedino državno povjerenstvo ponekad cjepidlači oko stvari ili formula koje se moraju napisati na točno određen način. Javio sam odmah sestri koja mi je čestitala, a tata će saznati kad se vrati s posla - kaže nam vrlo dobar učenik 4.a razreda Gimnazije u Požegi.

- Želio bih studirati kemijski odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Nakon fakulteta se vidim više u praktičnoj primjeni kemije. Ako budem mogao, i doktorirat ću. Volio bih otići negdje izvan Hrvatske, u Englesku, Njemačku ili Kanadu i zaposliti se u velikoj kemijskoj industriji. Mislim da ovdje baš i nema mogućnosti za nastavak karijere. Za Institut Ruđer Bošković sam čuo da zaostaje u tom području. Ima nekog napretka, ali ne toliko. Najzanimljivija područja u Hrvatskoj su danas farmacija, medicina i biokemija. To je perspektivno. Vani su ipak bolji uvjeti - povjerava nam se na kraju mladi Požežanin velikih planova.