¨Neopisiv je osjećaj kada svoje vrijeme i trud posvetite pomaganju drugima¨

Pleternički su vatrogasci sinoć obilježili blagdan sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca svetom misom u crkvi sv. Nikole te svečanom skupštinom i zakuskom u vatrogasnom domu te su se pohvalili priznanjem koje su dobili od Hrvatske vatrogasne zajednice za najpothvat u 2014. godini, a mi smo porazgovarali s nekim članovima koji imaju najviše iskustva u vatrogastvu.

- Puno je odricanja, odlazaka od stola tokom obiteljskog ručka, neprospavanih noći, napornih vježbi, ali je vrijedno truda - rekao nam je Franjo Šaplek, član DVD-a Pleternica više od 40 godina.

- To je vrlo zahtjevan posao, potrebno je puno volje i truda, a prije svega iskustva. Najteže su akcije gašenja požara jer mogu biti vrlo opasne. Jednom smo gasili štalu punu sijena u Zagrađu gdje smo dežurali od 20:00 do ranih dopodnevnih sati. Bilo je vrlo opasno i iscrpljujuće - dodaje Franjo.- Trenutno nisam toliko aktivan, ali sam u odboru gdje podržavam sve članove DVD-a pa je puno lakše. Mladima želim poručiti da dođu i da se upišu, bit će vam lijepo i gadno. Sve faze života ćete proći u našem vatrogasnom društvu - završava Franjo.

Marko Alaber je počasni i sadašnji blagajnik DVD-a više od 30 godina. - Biti vatrogasac za mene predstavlja jednu veliku humanitarnu akciju, pomoć ljudima kada im je najpotrebnija, to me ispunjava. U sjećanju mi je ostao požar u Ratkovici gdje smo spašavali životinje i traktor iz goruće štale. To je vrlo zahtjevan posao, osobito nama starijima koji više nismo u mogućnosti biti toliko aktivni. Moja obitelj je ponosna na mene i meni je to dovoljno - dodaje Marko.

- U mojoj obitelji vatrogastvo je obiteljska tradicija - rekao nam je Ivica Gabrek koji je također preko 40 godina član pleterničkog vatrogasnog društva.

- Smatram da dobrog vatrogasca čini predanost poslu prije svega, zatim iskustvo te povjerenje. Bude tu raznih intervencija, od ispumpavanja vode iz podruma, izgradnje zečjih nasipa, pranja gospodarskih objekata, sanacije prometnica, gašenja požara, dostave pitke vode do spašavanja ljudskih života. Po meni su najgore akcije gašenja šumskih požara jer požar se vrlo lako može vratiti preko sitnih travki i lišća, stoga vatrogasci moraju dežurati i biti maksimalno na oprezu - dodaje Ivica.

- Potreba da pomažem drugima me navela da budem vatrogasac. Neopisiv je osjećaj kada svoj trud i svoje vrijeme poklonim nekome time što im pomognem - kazao nam je Antun Tomić koji je član DVD-a 47 godina. - Potrebno je puno iskustva, vježbi i raznih obučavanja da biste postali dobar vatrogasac. Nikad nisam razmišljao o napuštanju, zavolio sam to od prvog dana i to me drži. Mladim vatrogascima poručujem da budu ustrajni i da puno vježbaju - zaključuje Antun.