¨Nije sve u novcu. Ovo je moj grad, tu se dobro osjećam i vratit ću se¨

"Još prije tri godine sam razmišljao samo kako ću završiti fakultet i ići u jednom smjeru. Onda sam se zainteresirao za Europsku uniju. Nisam baš puno znao o tome, počeo sam se informirati, čitati i istraživati. Važno je stalno nadograđivati svoja znanja i vrata su vam otvorena jer ako nećemo sami raditi na sebi, nitko to neće učiniti za nas", poručuje svojim sugrađanima Dalibor Vranić, Požežanin koji je nakon završenog prvostupanjskog studija ekonomije u Puli, odlučio usavršiti svoje znanje u Austriji.

Nije znao gotovo ni riječ njemačkog jezika, a za život u Beču zaradio je radeći tijekom sezone u turizmu.

- Radio sam tijekom turističke sezone u kasinu, konobario i sve studentske sezone poslove dok nisam zaradio nešto novca da mogu otići studirati u Eisenstadt u Gradišću, na Europski studij menadžmenta EU projekata. I danas radim honorarne poslove kako bi si olakšao studiranje iako mi ne treba baš puno novca jer studij je besplatan za građane EU. Bio je za Hrvate besplatan i prije ulaska Hrvatske u EU zbog ugovora s Austro-Ugarskom. Na studiju nas je 25 i profesori su prije svega stručnjaci iz područja koje nam predaju tako da već tijekom studiranja, osim teorije, usvajamo i praktična znanja – pojašnjava Dalibor.

Ovih dana piše završni rad i već sad je, kaže, spreman za izradu EU projekata. Određena je iskustva o EU stekao kao pripravnik u EU parlamentu kod hrvatskog parlamentarca Andreja Plenkovića.

- Bio sam zadužen za praćenje odnosa Rusija – Ukrajina. Tamo se puno radi, puno vam je informacija na raspolaganju, a na vama je da ih usvajate. Sudjelovao sam u radu dviju plenarnih sjednica i za mene je to bilo veliko i dragocjeno iskustvo. Od kuće sam otišao s 19 godina i bio je to samo jedan novi izazov – dodaje Dalibor.Iako ima mogućnost ostati u Austriji, Dalibor niti trenutka nije dvojio o povratku u Požegu.

- Nisam od onih koji se ne žele vratiti. Uvijek kažem da nije sve u novcu i velikoj plaći od dvije, tri ili pet tisuća eura jer pristojno se može živjeti i s manje novca. Potrošio sam svu svoju ušteđevinu, puno su mi pomagali roditelji, ali vratit ću se. Imamo samo jednu Hrvatsku i tu se dobro osjećam. Ovo je moj grad i vratit ću se – kaže na kraju Dalibor.