Njegove fotografije ostavit će vas bez daha: ¨Kad putujem, aparat je uvijek uz mene¨

"Nekad se planinari i bez fotoaparata, nekad se i fotografira da nije planina, ali najbolja kombinacija je upravo to dvoje, iako mi nekad nije lako vući veliki fotoaparat prilično visoko sa sobom", kaže Hrvoje Mikolčević, nastavnik računalstva na Tehničkoj školi Požega i strastveni planinar i fotograf.

Fotografijom se bavi aktivno već 16 godina. U Tehničkoj školi je trenutno otvorena njegova izložba nastala u planinarskim skitnjama po Velebitu, Dinari, Durmitoru, Triglavu, Dolomitima i Papuku. Pored svega od sutra je tu i izložba njega i njegovih učenika nastala na projektu mobilnosti u Barletti u Italiji.

Foto: Hrvoje Mikolčević

- Zarazio sam se kad je digitalna fotografija postala dovoljno kvalitetna da može zamijeniti onu klasičnu. Imao sam i klasičnih fotoaparata, ali digitalna fotografija je otvorila mogućnosti da čovjek stvarno može puno više eksperimentirati i fotografirati bez da ga to puno košta. Koristim Cannon 5D Mark II koji me još uvijek dobro služi. Uglavnom fotografiram motive iz prirode, pogotovo kad planinarim. Nisam za bilo kakav ljudski trag u tim planinama, nego čisto za pejzaže i krajolike u najrazličitijim mogućim kombinacijama. Nešto manje fotografiram ljude koji se penju po prilično visokim planinama. Aparat je manje-više uvijek uz mene. Volim putovanja, ali naravno da smo svi ograničeni nekakvim prozaičnim razlozima zašto ne bismo više putovali - nastavlja Mikolčević.

- Ako čovjek želi napraviti neku nesvakidašnju fotografiju, onda mora smisliti nekakav originalan pristup snimanju. Međutim, po meni je fotografija najviše izbor dobre lokacije, motiva i dobrog svjetla, pogotovo kad se radi u prirodi. Da biste dobili dobro svjetlo, morate ustati rano ili ostati vani slikati kad svi budu lagano već po domovima, piju čajeve ili nešto jače - kaže Hrvoje koji se često penje po planinama ili visokim objektima u "čudne sate" samo da bi uhvatio savršenu snimku.

Foto: Hrvoje Mikolčević

- Ima jedna fotografija koju sam uspio snimiti prošle godine. S dvojicom prijatelja sam išao na izlet na Velebit. Oni su nešto malo manje iskusni planinari pa sam ja preuzeo organizaciju, no odmah sam prvu noć prokockao to povjerenje jer smo morali spavati na otvorenom pod Tulovim gredama na trijemu kapelice sv. Franje. Puhala je užasna bura, bilo je grozno i nitko nije spavao. Probudio sam se prije zore i nevjerojatno svjetlo se probijalo kroz oblake iznad kapelice. Ispala je po meni jako zanimljiva fotografija.

Foto: Hrvoje Mikolčević

- Povremeno pokušavam aktivirati učenike iako je to malo teško. Bilo bi idealno da imamo neku fotosekciju, prije godinu dana smo pokušavali nešto u tom smislu. Naravno, imamo uvijek nekoliko zainteresiranih učenika koji ponekad postanu entuzijasti. Moram spomenuti Mateja Pilaša koji je ovdje već prilično poznat. On mi je bio učenik i neke od prvih foto koraka je vjerojatno napravio i uz moju pomoć, ponosan sam što me učenik nadišao - kaže nam na kraju skromno majstor pejzaža.