Požežanin u Irskoj: Nije lako napustiti obitelj i prijatelje, ali ovdje su mogućnosti puno veće

"Irci su veseljaci i vole se opustiti i zabaviti. Vikendom u kafićima i klubovima imaju živu glazbu. Razlika u mentalitetu je ogromna jer se živi s puno manjim teretom. Puno je lakše kada znaju da će im svaki petak biti plaća. Ne žale se kao mi Hrvati i ne priča se o politici. Jednostavno vode svoje živote", priča nam Požežanin Branimir Farkaš, koji je kao mnogi mladi ljudi bolji život odlučio potražiti u inozemstvu. Radi i boravi na zapadu Irske u gradu Galway-u.

To je prekrasan turistički grad, veličine Zadra, u kojem se ima svašta za pogledati i obići. Ljudi u Irskoj su neopisivo ljubazni, pristupačni i susretljivi. Doslovno svako svakog pozdravlja, iako se ne znaju. Do sada sam sreo i upoznao 15-ak Hrvata koji su također ovdje odlučili početi novi i bolji život. Smještaj sam uspio riješiti s dečkima iz Osijeka i Petrijevaca tako da sada nas četvorica dijelimo kuću. Dijelio sam životopise kroz cijeli tjedan i već nakon tjedan dana sam dobio poziv da dođem na intervju u firmu zvanu "Isupply". Bave se tiskanjem i izradom reklama s najnovijom i najmodernijom opremom. Odmah sam ostao na probnom radu i trenutačno sam na probi od mjesec dana - priča dalje Branimir.

Kada su čuli za odlazak iz Hrvatske, obitelj je bila rezervirana, ali su vrlo brzo shvatili da se Branimir ne šali.

- Kada je karta bila rezervirana i kada se približio dan odlaska, dogodio se potpuni preokret. Na samom odlasku bilo je i suza, ali to je sve normalno. Prijatelji su isto ostali iznenađeni i čudili su se što ostavljam i posao i obitelj jer je to doista velik korak i duboki rez. Uskoro bi i djevojka trebala doći - kaže.

Cijene u Irskoj su, dodaje, i više nego povoljne. Hrana je dosta jeftina.

- Za 40-ak eura se mogu nakupovati puna kolica. Na primjer, lazanje u Lidlu dođu oko 3,7 eura, a slatkiši su od nekoliko centi do dva eura. Naravno, ako se to preračunava u kune ispada puno i skupo, ali ako se uzme u obzir da je sat na minimalcu plaćen malo više od 8,5 eura uopće nije puno. Odjeća i obuća također su jeftini. Cijene hlača se kreću od desetak eura pa na dalje. Cijene u kafićima isto variraju. Kavu možete popiti već za dva eura, a pivo Guinness je oko 4,5 eura. Javni prijevoz je isto povoljan, busevi idu svakih 20 minuta i jedna vožnja je dva eura ili se može kupiti dnevna karta od 4,2 eura - nabraja Branimir te nam pokušava dočarati i kako u irskoj izgleda noćni život koji je puno drukčiji nego kod nas.

- Kod njih se ulazak u klubove čeka u kolonama i to po sat vremena. Zaštitari provjeravaju osobne svakoj mlađoj osobi i nemaju pravo ući u  kafić ako su mlađi od 18 godina. Zanimljivo je vidjeti i starije ljude vani gdje se zabavljaju kao da su opet mladi. Jedina mana tome svemu je što se sve zatvara u 2 ujutro – rekao je Branimir, poručivši da se ljudi koji misle ili planiraju doći raditi u Irsku ne trebaju ustručavati.

- U početku nije lako iz financijskih i psihičkih razloga. Treba napustiti obitelj i prijatelje, ali sve se to stekne i u drugoj zemlji i puno su veće mogućnosti. Za novi početak prvo treba dobro razmisliti gdje otići, jer jezik je jedino i najpotrebnije da bi se snašli. Naravno smještaj je drugi po redu što treba osigurati i osigurati si dovoljan iznos novaca dok se krene raditi. Sve ostalo je od osobe do osobe kako će se tko uklopiti i kako će se snaći -rekao je Branimir.