¨Proces učenja je vječan, učiš dok ne rikneš¨

Velimir Grgić, poznati scenarist "Zuhra Showa" i autor brojnih scenarija za domaće i strane filmove ovog tjedna održava višednevnu scenarističku radionicu u Požegi u organizaciji udruge Gerger film. Rođeni Požežanin sa zagrebačkom adresom jedan je od začetnika i urednika magazina "Nomad", pisao je za "Playboy", "Globus", "Nacional" i brojne druge medije, a autor je i 11 knjiga. Svoje bogato iskustvo je došao podijeliti s filmskim entuzijastima u rodnom gradu i ugodno se iznenadio.

- Pišem od svoje 15. godine, a sad imam 36. Mislim da je prvi scenarij koji sam napisao bio za strip, a onda sam prešao na film koji je oduvijek moja ljubav. U međuvremenu sam puno naučio i planiram još naučiti. Proces učenja je vječan, učiš cijeli život dok ne rikneš. Zvali su me da ljudima koji nemaju nikakvog doticaja sa scenarijem pokušam u četiri dana približiti otprilike što znači pisanje scenarija. Danas smo već došli do pred-predzadnjeg predavanja i lagano ljudi već dobivaju sliku što je to filmski scenarij - ispričao nam je voditelj radionice Velimir Grgić.

- Scenarij je predložak za film, sam po sebi nema pretjeran život i značenje jer nije knjiga, ali se jasno vidi kad se snima film bez scenarija. Može se "iz aviona" vidjeti kad netko nije znao što točno radi. Film je kolektivni posao ogromnog broja ljudi. Sve ih treba iskoordinirati da svatko dobije isti tekst i zna što zapravo radi. Najbitnija je dobra ideja od koje sve kreće. Isto tako dobra ideja, koja nije ostvariva, je potpuno beznačajna. Moraš imati dobru ideju, ali i volju, snagu i mogućnosti da to realiziraš - kaže Grgić.

- Jučer je bilo najviše ljudi, danas će ih biti još više, rastemo iz dana u dan. Najlakše je raditi sa skupinom od 5-6 ljudi, jer onda možemo zajedno čitati i raditi na tom. Jučer ih je bilo 12, što je bilo jako puno. Svi su imali ideju koju su htjeli iznijeti i sinopsis. Dok svatko od njih to pročita, već prođe sat i pol. Odgovaralo bi mi da ih je manje, ali s druge strane godi čovjeku kad ljude zanima rad. Fasciniran sam s disciplinom, svi su došli i napravili ono što se od njih tražilo i razvijaju svoju ideju prema scenariju. Radili smo ideju, "pitching", "treatment", danas ćemo raditi scenu, sutra slijede dijalozi i finalni dio scenarija. Prolazimo sve faze s idejama koje su ljudi donijeli - nastavlja Grgić koji nam priznaje da van radionice pomaže dvojici Požežana oko scenarija i radi na 20-ak projekata, no ne želi još otkriti detalje.

Radionice se održavaju u prostorijama Zajednice tehničke kulture u staroj Glazbenoj školi svakodnevno u 20 sati do subote 15. prosinca, samo danas će se održati u 18:30 sati. Među polaznicima također vlada oduševljenje.

- Došla sam iz čiste znatiželje, radionica je prezanimljiva i predavač je odličan. Stvarno se spustio na osnovnu razinu i približio scenarij meni, totalnoj neznalici. Fasciniralo me je da sam doista počela pisati scenarij, a to sam smatrala nemogućim do ponedjeljka. Počela sam ga pisati po romanu Émilea Zole "Thérèse Raquin". O tome razmišljam još od gimnazijskih dana, kada sam ga prvi put pročitala. Nisam zapravo znala da će tema biti kratkometražni film. Današnji zadatak nam je bio "treatment" ili razrada sinopsisa scenarija. To sam uspjela napraviti napola jer radim puno radno vrijeme. Nakon ovoga ću se vrlo rado uključiti i u iduće filmske radionice - kazala nam je Marta Gašpar, sudionica radionice.