Što su ¨cmizdravci¨ i otkud dolaze: ¨Ovdje se nekoć igrao hokej¨

Kakve veze ima puknuta cijev s cmizdravcima i slavnim dobom požeškog hokeja? I što su uopće cmizdravci? Nismo ni sanjali kamo će nas odvesti poziv čitatelja koji nam je dojavio kako je kod starog židovskog groblja pukla vodovodna cijev.

Na livadi između kapelice sv. Josipa i groblja je stvarno curila voda, a pored nje je stajao bager, no lokalni stanovnici kažu kako je riječ o "cmizdravcima".

- To što vidite ovdje su cmizdravci što stvaraju klizišta i sve ostalo. Voda jednostavno pravi prolaz, a da negdje curi cijev nema šanse da bi mi bio pun ribnjak, a vidjelo bi se i na susjednoj prostoriji. Otkad sam tu, voda curi nizbrdo. Čak sam je nosio u Tekiju na analizu jer sam mislio da je to kanalizacijska voda, ali nije. Prije nego li sam imao ribnjak, voda je dolazila čitavu godinu, nekad više, a nekad manje. Da prošetate na brdu po travi za 100 metara biste "garant" upali u rupu. Pokojni susjed mi je ispričao: "Kad smo došli, ovdje je bila oranica. Kad smo nešto radili, pojavili su se ti cmizdravci. Čim zagrebeš po zemlji, već cmizdravac izađe na površinu i curi" i tako sam čuo za taj izraz - objašnjavaju nam stanovnici.

Antun Parac, 80-godišnji stanovnik Ulice svetog Josipa potvrđuje priču i odvodi nas još jednom u neočekivanom smjeru. Cmizdravci u njegovoj mladosti bili su zaslužni za procvat hokeja i zimskih sportova u Požegi.

- Cmizdravac se u ovom dijelu grada kaže za vodu koja se pojavljuje u maloj količini. 80 godina imam i toliko tu živim. Nije prvi put da voda ovako curi. Situacija je takva na cijelom brdu. Kad ima kiše kao ove jeseni, onda curi sama od sebe, vjerojatno s brda. Kad sam bio mlađi, ovuda je prolazio kanal pa se voda nije toliko zadržavala na stazi, a bare su bile od zadnjih kuća u Zagrebačkoj ulici. Po zimi se to znalo zalediti i tu smo se sklizali i igrali hokej. Itekako smo se zabavljali. U početku nismo imali klub, već smo igrali hokej "ovako". Poslije su imali klub u Grabriku i vježbali, ali tada više nisam igrao.

To je bilo negdje početkom pedesetih. Imali smo svoju ekipu. Bila je sreća što smo imali velik teren jer nismo igrali baš po pravilima hokeja. Razvukli smo golove i igralo bi nas dvadesetak kao u nogometu, nismo nikoga htjeli izostaviti. Dolazili su ljudi iz centra grada, bilo je puno klizača i mjesta za sve jer je to bila velika površina. Klizalište smo imali preko puta salona namještaja i u Babinom viru, a kad je pao snijeg, onda smo organizirali čišćenje da možemo dalje klizati. Zimski sportovi u Požegi su bili razvijeni, posebno klizanje i skijanje. Sad je to nekako sve zamrlo, a i nema zime - prisjeća se Antun.

- Čuo sam za taj izraz koji su upotrebljavali stari Požežani, a znam već puno godina da kod Židovskog groblja ima takvih izvorčića. Cijelo je brdo takvo, imate ih i u Ulici svetog Josipa, pa u Gundulićevoj ulici i prema zapadu. Sve je to potencijalno klizište, gdje god prokopate nekakva se voda pojavljuje s brda, a tu je prolazio i stari turski vodovod. Definitivno nije riječ o puknutoj cijevi - potvrdio nam je i Mile Beslić, voditelj Razvojno-tehničkog sektora u Javnom poduzeću Tekija.