Strah od migranata u malom njemačkom gradiću

Poštovani čitatelji, budući da primamo poruke i e-mailove od iseljenika i putnika sa svih strana svijeta koji žele s nama podijeliti svoju kratku priču, problem ili iskustvo, odlučili smo otvoriti novu rubriku na našem portalu. Rubrika će se zvati "Dojmovi iz svijeta" i u njoj ćemo objavljivati samo kratke priče koje dobijemo putem poruka i e-mailova. Dakle, rubrika "Životne priče" i dalje ostaje aktivna i u njoj i dalje pišemo o životu naših iseljenika u svijetu.

U "Dojmovima iz svijeta" možete opisati svoje iskustvo na pojedinom životnom polju kao što je posao, jezik, kultura i sl. s kojim ste se susreli u zemlji u kojoj živite te kako ste se u toj situaciji snašli. Sigurni smo da među vama postoji dosta onih koji su trbuhom za kruhom otišli u "obećane zemlje", a na kraju shvatili kako tamo ipak ne teku med i mlijeko te ste se susreli s mnogim poteškoćama ili ste imali neko neugodno iskustvo s poslodavcem, suradnicima, susjedima i dr. Isto tako, možete nam napisati pozitivne strane pojedine zemlje u kojoj živite ili dati ideju nekome tko se želi iseliti kamo bi bilo dobro ići za boljim životom. Vjerujemo da ima dosta vas koji ste putovali ili putujete po svijetu te vidite nešto što vas se dojmi i očara ili doživite neku neugodnost na koju bi upozorili ostale putnike koji bi se nekad mogli naći na tom istom mjestu. Uza sve spomenuto, dobro došle su i fotografije koje želite podijeliti s javnošću. Ako netko želi da njegovo iskustvo/priča/primjedba/pohvala/savjet/ ostane anonimno, tu odluku ćemo također poštovati. Svoju priču šaljite nam na e-mail adresu redakcija@034portal.hr ili u inbox na našoj Facebook stranici.

Rubriku "Dojmovi iz svijeta" počinjemo s pomalo neugodnim iskustvom gospođe Radmile koja je već nekoliko godina na privremenom radu u malom njemačkom gradiću Ludwigsburgu. Njenu priču prenosimo u potpunosti.

"Grad je dobio ime po njemačkom kralju Ludwigu i do prije par godina bilo je divno u njemu živjeti. Imali smo puno slobode, mogli smo izlaziti kuda smo htjeli i kad smo htjeli, sve dok migranti nisu došli. Jasno mi je da i oni bježe od lošeg života i da nitko ne bi iz svoje kuće svojevoljno otišao, no otkad su ovdje, policija svaki dan ima pune ruke posla. U gradu se rijetko čuje da netko priča njemački jezik, jednostavno ih je previše. Stariji ljudi koji ovdje žive godinama se boje izaći i šetati po gradu, izlaze isključivo kada moraju do banke, trgovine i sl. Evo, ovo je samo jedan od primjera da Njemačka više nije "Obećana zemlja", ali ni sigurna kao što je nekad bila."