Učenice Obrtničke škole u Italiji izrađivale odjeću za svijet visoke mode

"Dvanaest naših učenica radile su na sedam lokacija u Padovi. Četiri se butika bave visokom modom za bogatu klijentelu gdje se odjeća izrađuje isključivo po mjeri, materijali  su talijanski ili engleski, izuzetno su skupi i izrađuju odjeću za medijski eksponirani sloj ljudi od političara do pjevača. Ti su saloni obiteljsko naslijeđe, smješteni su u centru grada i sretni smo što su pristali primiti naše učenice na praksu", rezimirala je Sanja Špehar dvotjedni boravak učenica požeške Obrtničke škole u Padovi, u sklopu projekta VOCOS, program Erasmus +, odnosno mobilnost učenika strukovnih škola. Uz nju je s učenicama u Italiji boravila i nastavnica Jelena Grabusin.

Upravo takav način rada oduševio je Anamariju koja već sad razmišlja o pokretanju vlastitog obrta gdje će se odjevni predmeti izrađivati isključivo ručno.

- Bila sam kod gospođe koja je još 1968. godine naslijedila krojačku radnju od svog oca. Ima jednu zaposlenicu koja dolazi samo u poslijepodnevnu smjenu dok vlasnica radi tijekom cijelog dana. Maksimalno sam se trudila pokazati da doista želim naučiti nešto novo. Sve smo odjevne predmete radili ručno što je puno teže, sporije, ali i vrlo cijenjeno i skupo – prepričala nam je svoja iskustva Anamarija Cvetković, učenica četvrtog razreda Obrtničke škole.

Martina Skeja praksu je odrađivala u salonu koji izrađuje košulje po mjeri. Također je riječ o skupoj odjeći koju si može priuštiti samo bogati sloj društva. Za razliku od Anamarijinog, u ovom se salonu sve radi strojno.

- Radile smo na najsuvremenijim strojevima koji se koriste u proizvodnji košulja. Prošle smo sve faze rada i doista smo puno toga naučile. Na kraju smo od vlasnika dobile materijal te si same sašile košulje – kaže Martina.

Tena Šumski, učenica trećeg razreda s razrednom je kolegicom Anom Tomašević praksu odradila u ateljeu za visoku modu "Francesco & Silvana" di Bettella koji se modom bave više od 50 godina.

- Vlasnica je u svijetu mode vrlo poznata i prva revija s njezinim modelima nošena je 1965. godine. Princip rada je takav da bogati ljudi odu na revije Diora ili Chanella, izaberu si model nakon čega ona odlazi u Milano ili Pariz, kupi taj model, materijal, dugmad i sve ostalo te klijentu šije isti takav odjevni predmet po mjeri. Izrađivale smo ručno kaput koji košta 1000 eura, a metar materijala za njega 800 eura – kaže Tena dodajući da su od Silvane naučile neke tajne zanata kako, primjerice, vizualno povećati ili smanjiti bokove. Boravak u Padovi začinile su odlaskom na reviju visoke mode, a u Požegu su ponijele skupocjene materijale za suknje te knjigu o uspješnim ženama u Italiji među kojima je i vlasnica salona u kojem su odradile praksu.

Monika Gril i Marta Šimetić nova su znanja usvajale u obrtničkoj radionici koja izrađuje muška odijela po mjeri.

- Radile smo puno toga. Dosta smo stvari već znale jer smo većinu toga već radile kod nas u školi. Postoje razlike u načinu rada i ovo će nam iskustvo iz Italije svakako dobro doći. Malo nam je prepreka bio jezik, ali sporazumjeli smo se – prepričavaju Monika i Marta.

U sklopu projekta Erasmus + u mobilnosti su do sada sudjelovali učenici građevinskog, stolarskog i tekstilnog smjera. Želja je da se u projekt uključe i ugostitelji.

- Vrlo sam zadovoljna i plan je da svake godine odemo na barem dvije mobilnosti te da budu obuhvaćene sve struke. Nadam se da će ova pozitivna iskustva potaknuti da se djeca odluče sudjelovati, ali isto tako da se nastavnici odluče biti pratitelji. Velika je odgovornost na pratiteljima i razumijem da se ne odlučuju olako, no vjerujem da će ih ovi pozitivni primjeri ipak potaknuti. Zadovoljna sam što su nam roditelji odlučili povjeriti svoju djecu i u tome ćemo ustrajati i dalje. Nadam se da će buduće mobilnosti biti i za sva četverogodišnja, a ne samo trogodišnja zanimanja kao do sada. Strukovna zanimanja u ostalom su dijelu Europe daleko više cijenjena nego kod nas. Stječe se dojam da roditelji upisuju djecu u škole koje dobro zvuče, a ne u one koje im nude lakše zapošljavanje. U Europi tog nema i strukovna su zanimanja izuzetno cijenjena – ustvrdila je ravnateljica Obrtničke škole Iva Šnajder.

Već sada planiraju aplicirati projekte na nove natječaje kako bi što veći broj učenika dobio priliku otići na praksu u neku od europskih zemalja, gdje će uz stjecanje novih znanja otkloniti jezične barijere i strah od nepoznatog.