¨Zajedno smo učile kako se boriti, pobjeđivati i gubiti¨

Kad je prije 20 godina, na inicijativu tadašnjeg gradonačelnika Dragutina Štirmera, Marina Mihelčić okupila prve mažoretkinje u Požegi, ni sama nije znala u što se upušta. Iza sebe je tad već imala baletnu edukaciju te joj je "marširanje" mažoretkinja bila potpuno nepoznanica.

- Okupili smo na početku učenice trećih razreda srednje škole. Štapovi su nam tad imali samo jednu kuglu i stvarno ništa o tome nismo znali. Vrlo smo se brzo predstavile Požežanima na proslavi Dana grada. Naše prvo putovanje bilo je u Lovran gdje smo vidjele Zagrebačke, Splitske i druge mažoretkinje koje su bile svojevrstan identitet grada iz kojeg dolaze. Kako ne bi ostali bez podmlatka vrlo smo brzo osnovali male mažoretkinje koje je financirala Županija, dok je velike financirao Grad – prisjeća se mažori početaka voditeljica Požeških mažoretkinja Marina Mihelčić.

Odaziv djevojaka bio je vrlo velik, a kroz mažoretkinje je u ovih dvadeset godina prošlo gotovo dvije tisuće djevojaka.

- Imali smo i lijepih i tužnih, ali i smiješnih trenutaka. Tako smo primjerice imali vrlo zanimljivo putovanje u London. Kad smo se nakon puno peripetija jedva ukrcale u autobus, koji za nas nikad nije dovoljno velik, već na izlazu iz grada zvali su nas da smo zaboravile sve štapove ispred plesnog studija. Roditelji su nam ih dovezli jer smo srećom bili blizu, no šok je nastao u samom Londonu. Naša natjecateljica Ana Veočić imala je solo točku u kojoj je koristila drveni šešir, metar visine i oko pola metra širine, na kojem je plesala. Dan uoči nastupa shvatili smo da smo ga zaboravili u Požegi. Iako sam i sama mislila da je nemoguće, nazvala sam muža i rekla mu: Kako god znate dostavite nam taj šešir u London. Angažirala se cijela obitelj i, vjerovali ili ne, naš drveni šešir stigao je u London na vrijeme – prisjeća se kroz smijeh Marina Mihelčić.

Da se čitav trud oko šešira isplatio, potvrđuje i Anino drugo mjesto koje je osvojila na tom europskom natjecanju.

Požeške su mažoretkinje proputovale gotovo cijelu Europu. Trenutačno se pripremaju za odlazak u Rim na audijenciju kod svetog oca. Zasigurno poseban doživljaj za mažoretkinje koje će pamtiti cijeli život je gostovanje u Parizu na modnoj reviji HM-a u Place de la Concorde na Champs Elysessu.

- Došli su do nas putem interneta. Bila je to glamurozna modna revija s budžetom od tri milijarde eura i kad sam vidjela gdje smo došli bilo me strah. Novinara je bilo iz cijelog svijeta. Imale smo svoju garderobu, svoje frizerke, šminkerice i mislim da to nikad više nećemo doživjeti. Naše su mažoretkinje, uz modnu reviju, bile jedina točka te večeri i sve nas je bilo jako, jako strah. Međutim, djevojke su tako dobro odradile nastup da su ih po završetku svi tražili autograme. Od organizatora je svaka dobila bon od 300 eura da si kupi što god želi i doista smo bile zvijezde večeri u Parizu – s ponosom prepričava Marina Mihelčić.Mažoretkinje, smatra, nisu samo ples. Mnogi su joj roditelji došli i zahvalili se jer je sudjelovanje u mažoretkinjama njihovoj djeci pomoglo da se izgrade kao ljudi.

- Treba znati i pobjeđivati i gubiti. Nismo nikad bile zadnje, ali moramo se znati boriti, dobiti ili izgubiti te to podnijeti bez suza, s osmjehom na licu, uz želju da radom postignemo da budemo prvi ili drugi. Sam nastup djeci donosi sigurnost jer izaći pred publiku nije jednostavno. Ni meni to nije jednostavno kad sa svojim djevojkama trebam plesati i izaći na scenu. Ta pozitivna trema je odlična jer im stvara osjećaj sigurnosti i samouvjerenosti – poručuje Marina.

Danas, s odmakom od dvadeset godina, sve bi opet ponovila, a najveća joj je želja da njezinim putem nastave buduće voditeljice Maja Lukić i Adrijana Jurić.

- Putovale su s nama po Europi, polagale trenerske i sudačke seminare, guram ih u sve moguće institucije u Hrvatskoj i Europi i nadam se da će sve to nastaviti voditi istim tempom. Bile su mi već desna ruka na državnom i europskom natjecanju i odlično je funkcioniralo. Pred nama je veliko svjetsko natjecanje u twirlingu u Italiji na koje odlazimo s našom Hanom Ledić koja je kod prvog pojavljivanja sa štapom bila treća u Europi među 24 natjecateljice – zaključuje Marina Mihelčić.

Nagrade koje su Požeške mažoretkinje osvojile tijekom 20 godina nemoguće je izbrojiti. Najveće priznanje im je ipak ono s Europskog natjecanja gdje su osvojile zlato u najtežoj seniorskoj konkurenciji što do sada nije uspjelo nikom iz Hrvatske.

Mali dio svog rada prikazat će u nedjelju na tradicionalnoj priredbi "Doček djeda Božićnjaka" u Sportskoj dvorani Grabrik s početkom u 18 sati.