Blagdan je sv. Lucije-Danas sijemo pšenicu

Danas slavimo blagdan sv. Lucije, ranokršćanske svetice sa Sicilije. Prema predaji svetoj Luciji su izvađene oči i stavljene na tanjur pa se ona smatra zaštitnicom vida i očiju. Lucijino ime znači svijetlost te ona kao da na neki način nagovještava veliko svijetlo božićne noći. Uz blagdan svete Lucije usko je vezan i stari hrvatski običaj sijanja pšenice, simbol obnove i plodnosti života kod kršćana.

Sam običaj potječe još iz davnina i vezan je za Svetu obitelj. Bježeći pred Herodovim vojnicima, Marija  je zamolila težaka koji je sijao pšenicu da kaže progoniteljima kako su tim putem prošli u vrijeme kad je sijao pšenicu. Kada su vojnici stigli pšenica je čudesno izrasla, a oni su odustali od daljnje potjere.

Postoji nekoliko načina sijanja pšenice, a onaj najklasičniji je da se pšenica ostavi preko noći u vodi da nabubri, a zatim se idući dan rasporedi po rahloj zemlji, a u sredini se ostavi malo prostora za svijeće.

Pšenica dobro uspijeva i na vati pa se mnogi služe tim receptom. U zdjelicu se stavi debeli sloj vate, navlažen vodom i po njemu se rasporede zrna pšenica. Uz dovoljno svijetla i vode do Božića pšenica dobro naraste. Ovom običaju najviše se raduju djeca koja dvanaest dana nestrpljivo nadgledaju i prate pšenicu kako raste.

Prema narodnom vjerovanju, ovisno o izgledu iznikle pšenice, odnosno, njezinoj gustoći, boji i sočnosti njezinih vlati ovisit će i iduća godina. Što je pšenica gušća i zelenija i nadolazeća godina će biti bogatija i rodnija.

Na sam Badnjak, uredno podrezana i ukrašena vrpcom hrvatske trobojnice, iznikla pšenica postavlja se na stol kao božićni ukras, dok tijekom božićnog vremena stoji pod borom ili jaslicama i tako ostaje do Tri kralja ili Bogojavljenja.

Nakon Božića pšenica se daje pticama jer se ništa iz tog svetog doba ne smije baciti.