Brestovčanka Martina za vrijeme prvog lockdowna stvorila carstvo lutaka

Unikatne, mekane i šarene krpene su lutke koje izrađuje Martina Marić iz Brestovca.

Pomno skrojene svojim likom podsjećaju na prohujala djetinjstva naših mama i baka te ih osim u našem sjećanju, teško pronalazimo i po najskrovitijim kutovima prašnjavih tavana.

Jedno takvo bezbrižno djetinjstvo prožetom igrom u dugim i hladnim zimskim noćima bilo je pokretač i ove kreativne priče

-Nekad davno dok su zime bile duge i hladne, a dani kratki, moja baka bi nam rekla: „Hajdemo praviti bebe od stare vune“. Ovčja vuna se uvijek skupljala za bebu s kosom, jer što je bila beba bez kose? Tako sam ja za vrijeme prvog lockdowna došla na ideju da ponovno probama napraviti jednu takvu lutku. Materijal s kojim sad radim je drugačiji od onog kojeg je koristila moja baka pa su i izgledom lutke nešto drugačije, ali u pravilu to je taj dizajn- govori Martina Marić.

Budući da se sve radi ručno, proces izrade je dugotrajan te Martini treba od 25 do 30 sati da bi napravila jednu lutku.

-Krpene lutke koje izrađujem od platna su antialergijske te se mogu šminkati šminkom u prahu. Također su i lako perive. U glavi uvijek imamo neku ideju kako bih voljela da lutka izgleda. Napravim kroj, iskrojim, izrežem i ušijem. Mama mi pomaže pri punjenu lutaka. Ruke i noge privežem za tijelo, oko lutkine kose je malo više posla jer tjeme za kosu treba napraviti. Vunu za kosu sam morala naručivati iz Latvije jer se kod nas mogu pronaći samo tri boje dok je tamo na tržištu puno veći izbor boja.  Ako želim kovrčavu kosu na lutki, vuni namotam na male štapiće, potopim u vrelu vodu pa je tri dana sušim na suncu ili radijator da bih dobila kovrče. Na kraju izmjerim lutku kako bi joj odjeća mogla pristajati- pojašnjava Martina.

Kreativnost je oduvijek bila dio Martininog svijeta pa je prijašnjih godina izrađivala božićne vijence. Do ideja dolazi lako te je nadahnjuju svakodnevne situacije.  Osim  privlačnog dizajna svojim kreacijama nastoji dati i praktičnu stranu.

-Jednom prilikom prolazila sam kraj dječjeg vrtića i ugledala čovjeka koji je nosio dječju torbu iz koje su ispadale igračke. Pomislila sam kako bi bilo zgodno napraviti ruksak koji bi sa svake strane imao ušivene noge. Od te ideje sam brzo odustala jer je tržište preplavljeno dječjim torbama različitih uzoraka. Pokušala sam motiv krpenih lutaka provući kroz još neke predmete, ali ipak lutke kao lutke najbolje utjelove sve moje zamisli. Nakon što sam obitelj i prijatelje upoznala sa svojim radovima, neki su zaželjeli i personalizirane lutke, koje su zaista bile realistične i nisu razočarale one koji su ih poželjeli- govori.

Martina Marić ima puno ideja, ali premalo vremena da likovima iz svoje mašte podari opipljiv oblik.

-Ideja je puno, a vremena malo. Ovo je moj hobi i jako malo ljudi zna čime se uopće bavim. Do sad nisam imala priliku javno izlagati svoje rukotvorine, osim kroz nekoliko udruga. U dogledno vrijeme planiram raditi još veće lutke jer ove koje sada radim stanu u odjeću za bebe starosti do 6 mjeseci te se nadam da ću se kroz daljnji rad još više usavršavati kako bi svi mogli dobiti lutku kakvu požele- zaključuje Martina Marić.