In memoriam: Vladimir Klarić, prof.

Profesor Vladimir Klarić napustio nas je u četvrtak 5. kolovoza 2021. godine u 86-oj godini života. Vijest o njegovu odlasku izazvala je u meni sjećanja na brojne susrete, suradnju i razgovore s njim. Nadahnut tim uspomenama napisao sam ovaj tekst.

Vladimira Klarića upoznao sam kao učenik Gimnazije u Požegi. Predavao je povijest. Bio je posvećen svom poslu. Znao je divno pripovijedati, a mnogim učenicima ostao je u sjećanju po kazivanju legendi staroga vijeka. Voljeli smo slušati njegove legende. Često smo u literaturi pronalazili tumačenja za koja smo bili sigurni da ih profesor Klarić ne podržava. Netko bi na početku nastavnoga sata izložio sporno tumačenje. Profesor bi odmah iznio svoje mišljenje. Tako bismo s njim zapodjenuli beskrajne rasprave.

Tijekom studija povijesti i arheologije posuđivao mi je knjige. Bila je to prilika za duge razgovore s njim. Govorio mi je o svom životu. Otac mu je poginuo u borbi kao vojnik NDH, majka je stradala nesretnim slučajem, a djeda su strijeljali partizani. Dječak Vlado odrastao je s bakom u skromnom seoskom domaćinstvu.

Gimnaziju je završio u Požegi. Povijest je studirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Predavali su mu ugledni znanstvenici poput akademika Grge Novaka i profesora Jaroslava Šidaka. Stekao je kvalitetno obrazovanje i postao ugledan građanin. Cijeli radni vijek proveo je radeći kao prosvjetni djelatnik. Bio je dugogodišnji suradnik požeškoga ogranka udruge Hrvatski domobran. Družio se s prof. dr. sc. Filipom Potrebicom i drugim požeškim profesorima starije generacije. Povremeno je pisao osvrte, a neke je i objavio.

Ostao mi je u sjećanju kao kulturan čovjek i ugodan sugovornik enciklopedijskoga znanja. Njegova izlaganja bila su rijeke podataka. Prije šest godina javno smo polemizirali o zbivanjima u Drugom svjetskom ratu. Naši pogledi bili su potpuno različiti.

Vladimir Klarić bio je čovjek konzervativnih uvjerenja, a nacionalni identitet i fascinacija našom državom bili su određujući dio njegova svijeta. Beskrajno je volio GNK Dinamo. U tim osjećajima i uvjerenjima nepokolebljivo je ustrajao do kraja životnog puta. Časno je proživio svoj vijek i tiho otišao u vječnost.

Sahranjen je uz suprugu Ružicu na seoskom groblju u Stražemanu. Prigodom posljednjega ispraćaja mons. Josip Devčić podsjetio je prisutne da je Vlado u tom kraju radio kao mladi učitelj. Tada je nedjeljom i blagdanima dolazio u crkvu na svetu misu. On i supruga Ružica javno su se vjenčali u crkvi. Zbog toga je Vlado dobio prigovore pretpostavljenih drugova, ali nije uzmaknuo.

Njegovu sinu Krešimiru, snahi Žani, unucima Mateju i Filipu izražavam sućut.

Vinko Tadić, prof.