Jasnin cvijet-19. rujan, dan sjećanja na zaboravljene, prerano preminule Brođane

Sjećanje je jedini mali raj iz kojeg nas nitko ne može prognati, ali i lijepa uspomena na nekada drage i voljene osobe ili samo naše, prerano preminule sugrađanke koje smo davno zaboravili. Svaki čovjek umire dva puta, prva smrt je ona prava i nju ne možemo spriječiti, a druga smrt je zaborav, društveni zaborav i on je ponekad i bolniji i opakiji i od prave smrti. No, zato postoje umjetnici, povjesničari, etnolozi i arheolozi, a među njima je bila i naša pok. Jasna Lovaković, koja je istraživala kulturno povijesnu baštinu i zaboravljene Brođanke sa starih nadgrobnih spomenika.

Marija Urllich

 I točno na današnji dan, prije godinu dana, 19. rujna 2021. to nedjeljno popodne u 16 sati i 23 min, otkrila je jedan od najzanimljivijih povijesno- etnografskih i kulturnih  spomenika u našem gradu. Bio je to stari, nadgrobni spomenik  djevojčice ROMANE KELLER, koja je na žalost iz nepoznatih razloga preminula u svojoj desetoj godini života. Spomenik je bio pokopan duboko u zemlji,  a iz trave je virio samo komadić  male, porculanske, portretne spomen fotografije koju je Jasna uočila, pozvala me hitno i odmah smo skupa počeli s iskapanjem. Kada smo otkopali polovicu zemlje, primijetili smo da na spomeniku piše: OVDJE POČIVA U MIRU BOŽJEM ROMANA KELLER 4/XII 1913-7.XII 1923.

Tekla Milković

 Djevojčice, pa što se to dogodilo, pitali smo se. A Romana nas je samo tužnim pogledom promatrala u bijeloj haljinici prve svete pričesti. Tako je Romana Keller postala simbol i metafora za sve zaboravljene, prerano preminule Brođanke. Uz pomoć kolege novinara Igora Safundžića s portala SBONLINE napisali smo skupa zamolbu gradonačelniku za pomoć. Grad je odmah reagirao, naišli smo na razumijevanje i Komunalac je smjesta počeo sa stručnim iskapanjem i restauratorskim radovima i spomenik je nakon sto godina, ponovo vraćen na svoje postolje.

Ana Beissmann

 Danas ova djevojčica ponovo ima svoj spomenik, ali i svoje ljudsko dostojanstvo, nije više gažena i zaboravljena u blatu i crnoj zemlji. Hvala gradonačelniku Mirku Duspari, hvala KOMUNALCU, hvala kolegi Igoru. A Jasna je nastavila i dalje s istraživanjem povijesno- kulturne i etnografske baštine našega starog groblja i otkrila potom najstariji brodski, porculanski spomen fotoportret MARIJE URLLICH koji datira iz 1894. godine i kao takav predstavlja povijesni raritet u povijesnoj jezgri našega starog katoličkog groblja. Na žalost i Marija je umrla vrlo mlada, u svojoj četrdesetoj godini života. Jasna je tada pokraj njezina  fotoportreta postavila jedan žuti cvijet. A uz Lizu Balenović jednu crvenu ružu... Uz Mariju Brkić također... Primijetili smo tada da ima podosta mladih žena koje su u prošlosti prerano preminule. Što se to dogodilo, zašto su u prošlosti  žene tako često mlade  umirale, ostaje nepoznato. Jasnina torba bila je puna žutih, plavih, crvenih cvjetova... JASNINI CVJETOVI U ZNAK SJEĆANJA NA PRERANO PREMINULE NAŠE  MALE I VELIKE BROĐANKE KOJE JE PREKRIO  PRAH ZABORAVA.

 Sjetimo ih se na današnji dan 19. rujna uz pomoć djevojčice Romane Keller i njezine prijateljice Jasne Lovaković. Romana više nije sama. Nakon sto godina samoće, u staklenoj piramidi na njezinu grobu, u cvijeću, nalaze se dvije fotografije, dvije prijateljice, Romane i Jasne. Na žalost, korona virus je presudio i Jasna je također umrla vrlo mlada u svojoj 45. godini života. I Romana i Jasna nas danas, na današnji dan,   podsjećaju  na sve naše, davno zaboravljene i prerano preminule  Brođanke. Počivale u miru božjem.