Još jedan doprinos kulturocidu...

Danas je obljetnica rođenja velikog hrvatskog pjesnika Dobriše Cesarića rođenog u Požegi 1902 godine. Pisao je pjesme, kritičko-memoarsku prozu i objavljivao prepjeve s njemačkoga, ruskoga, bugarskoga i slovenskog jezika. Prvu je pjesmu objavio 1916. Od 165 pjesama njih 127 objavio je za života u 15 samostalnih zbirki. Redoviti je član JAZU bio od 1951.

Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1967.

Plodni i inspirirajući pejzaž Zlatne doline bio je izuzetno povoljan za plejadu književnih i pjesničkih velikana koje je Slavonska Atena kao prijestolnica kulturno-umjetničkog života podarila bogatom opusu hrvatske književnosti. Najveći među najvećima, virtuoz pisane riječi i dubokog sentimenta bio je Dobriša Cesarić.

Upravo zbog toga Požega mu duguje puno više od 10-minutnog okupljanja ispred pjesnikove rodne kuće  (čast Školi koja je to organizirala). Međutim, kao i do sada, od Neferovića pa nadalje Grad Požega po tom pitanju odradio je protokolarni dio naslikavanja i to nakon što je gradonačelnik poslao nekoliko svojih pijuna, da se umjesto njega pojave na obilježavanju. Ništa do sad neviđeno, ali zasigurno neočekivano budući da sada imamo i Odjel za društvene djelatnosti koji bi stvarima od kulturnog značaja trebao pridavati puno više pažnje.

Pod vodstvom bivšeg gradonačelnika Zdravka Ronka te snažnu angažiranost Grada Požege redovito su se održavali Dani Dobriše Cesarića uz okrugle stolove, kolokvije u Gradskoj vijećnici, Gradskoj knjižnici, ali i bogat, kulturno-umjetnički program upriličen u Gradskom kazalištu Požega pa je publika imala priliku uživati u recitiranju antologijskih Cesarićevih pjesama uz glazbenu pratnju. Valja napomenuti da je Cesarićeva lirika, lirika snažnih osjećanja, dubokih intimnih proživljavanja, bogatih pjesničkih slika i snažne zavičajne pripadnosti te se upravo ponavljajući motivi njegove poezije mogu pronaći i u detaljima Požege što stvara jedan ambijentalan ugođaj, ali i katarzično osvještavanje te iskaz ljubavi prema rodnom gradu izrečen suptilnim poetskim jezikom.

Nažalost, ništa od navedenog ne može se vidjeti ni doživjeti  nakon što je Požega pretrpjela i još uvijek trpi svojevrsni kulturocid pa je umjesto sadržaja bitno prezentirati sliku lažnog sjaja, brige i htjenja za kulturu koja je zgurana na margine grada Uhljebistana. Ista sudbina zadesila je Dane Matka Peića koji su nakon što ih je Ronko postavio 2013. već 2014. godine dospjeli u ropotarnicu prošlosti.

Svjestan mračnog doba i teških vremena koje su se nadvile nad Požegom bivši požeški gradonačelnik Zdravko Ronko svojedobno je napisao:

"Dragi pjesniče,

Ovi barbari što zavladaše Požegom,

ne uzimaju u ruku knjigu Tvoju i,

ne traže Te među stihovima, oni

svojom gramzljivošću ubiše u

Slavonskoj Ateni sklad umjetnosti i

ljepote, radosti za oko i uho, za srce

i dušu. Ali….uskoro probudit ćemo

Te…i bit ćeš s nama".

U nastavku pogledajte edukativni video preuzet s FB stranice Zdravka Ronka te se prisjetite kako je Požega odavala počast bogatim kulturno-umjetničkim programom.