KAMELEONSTVO JE MOJA AGENDA: U što se pretvori čovjek?

Jučer je kako prenosi službeno glasilo Grada Požege upriličen prijemu roditelja novorođene djece u jednoj od prostorija Gradske knjižnice Požega u kojoj, uz slovo „uvažene“ gradske pročelnice Maje Petrović i njenih čestitki roditeljima na povećanju obitelji uvališe im u šake i 2.000 kuna. Jadno i otužno, da otužnije nije moglo biti. I to zbog više razloga, od kojih ćemo izdvojiti one najupečatljivije.                                                                                                                           

Prvenstveno, tijekom četiri mjeseca rođeno je svega 48 beba ( prije samo deset godina toliko ih je bilo mjesečno) što je tužna i alarmantna brojka, ali i surova slika stvarnosti kojoj ne možemo pobjeći. I upravo zbog sveopće društvene apatije, a kao poticaj mladim obiteljima jučer je trebao biti upriličen prijam novorođenih beba i njihovih roditelja, a ne prijam roditelja novorođene djece, što je očigledno nova umotvorina bezidejne i bešćutne gradske vlasti.      

Upravo na tom prijemu, prvi čovjek grada - gradonačelnik, trebao je održati jasan i dojmljiv govor u kojem je osim tople dobrodošlice,  novim sugrađanima trebao ponuditi garanciju egzistencijalno sigurnije budućnosti i djetinjstva bez briga, ujedno potičući roditelje prvorođenaca da se bez briga odluče na drugo dijete pa bi ovaj grad možda mogao izbjeći sudbinu da se s vremenom pretvori u starački dom. Ovako, s Galerije svjetlosti poslana je poruka tamne i nejasne budućnosti, u kojoj jučer darivane roditelje u nekoj bližoj budućnosti čekaju daleki kolodvori još daljih zemalja u kojima se više brige i pažnje poklanja onima na kojima svijet ostaje - djeci. No ON se nije ni pojavio, što dovoljno govori o tome u što se čovjek pretvori ili vrati svojim korijenima. 

Ponukalo nas je to kako bi se prisjetili i nekih drugih vremena kao i činjenice da je prvi u Hrvatskoj prijem novorođenih sugrađana (ne dakle roditelja) i to ne bilo gdje već u Starogradskoj vijećnici slavnog Grada Požege i Slavonske Atene uveo bivši gradonačelnik Ronko odajući time svu pažnju našim novim sugrađanima, našoj budućnosti i našoj sigurnosti.                                                            

I dakako, bio je to poseban znak pažnje i uvažavanja koji se nije sveo samo na  tisuću ili dvije tisuće kuna, već kako smo rekli, bio je to prijem u Starogradskoj vijećnici koja kroz četiri stoljeća služi za potrebe Gradskog magistrata ili ti Uprave, uz neizostavno prisustvovanje tom činu gradonačelnika kao prvog čovjeka Grada, koji je uvijek za te prigode dajući značaj tom činu imao i posebne goste od poznatih i priznatih znanstvenika, javnih djelatnika, gospodarstvenika, umjetnika, vrhunskih sportaša i drugih zaslužnika, pa sve do stranih veleposlanika, visoko rangiranih političara, ministara i predsjednika Republike kako bi se već mijenjali.                                                                                     

I novorođeni sugrađani uz taj prijem u punopravni status slobodnog kraljevskog Grada Požege s cvijećem, sokom i novčanim bonom bili bi, za spomen na taj dan počesto i nagrađivani i sa zlatnicima Majke Bože od Kamenitih vrata, zlatnikom Predsjednika RH, knjigama, štednim knjižicama, članskim iskaznicama Požeške knjižnice, dječjim potrepštinama, bebi hranom, a potom videozapisima i fotografijama s tih prijema i sl.                                    

Vrlo je interesantno i indikativno, a to treba i naglasiti, kako se često uz uvaženije goste utrpavao i sadašnji gradonačelnik Željko Glavić, kojeg Ronko nikad nije odbio, vjerujući valjda kako je Glaviću doista stalo do te naše budućnosti.                                                                                                                                                                      

Sa saznanjima koja imamo danas, čvrsto smo uvjereni kako je Željko Glavić na ondašnje prijeme dolazio sa skrivenom agendom, što boljeg  umrežavanja s političkim moćnicima i jačanja svoje pozicije sanjanog mu  položaja budućeg gradonačelnika,                                                                                                                                               

Kako je na tim Ronkovim prijemima uvijek bilo šaroliko političko društvo svih političkih boja više je nego razvidno  da se aktualni gradonačelnik sa svojim kameleonskim sposobnostima, koje sve više izlaze na svjetlo dana, itekako okoristio.                                                                                                                                    Ovu otužnu sliku koju smo jučer vidjeli i koja oslikava našu sadašnjost i Željka Glavića koji sad, u ulozi gradonačelnika nije našao ni za shodno da uputi dvije tople riječi i iskaže poštovanje i ljubav prema budućnosti ovog Grada, zaista je zastrašujuće.                                                                            

Može ga biti sram jer neke uloge i neke poruke pristaju samo prvom čovjeku Grada, a ne onima koje bi ispunjavajući nerealne želje svojih očeva, to željele i biti.

A sad i poneka crtica koju smo nasumce iskopali sa Ronkovog kanala na društvenim mrežama gdje su objavljivani prijemi požeških novorođenih sugrađana i o tome kako to bijaše u ne tako daleko vrijeme gradonačelnika Ronka i građanina Željka Glavića.