Kome smetaju križevi i spomenici?

Prošle godine nepoznati počinitelj uništio je križ u dvorištu pravoslavne crkve u Požegi. Na križu je razapet Isus Krist. Rimokatolici i pravoslavni vjernici smatraju ga pravim Bogom i pravim čovjekom, drugom božanskom osobom, s Ocem i Duhom Svetim jednim Bogom. Biskup Antun Škvorčević osudio je to protukršćansko nedjelo i pomogao postavljanje novoga križa. Taj biskupov čin zasigurno će dugo pamtiti ljudi dobre volje koji poštuju kršćanske vrijednosti. To je ponajprije ljubav prema bližnjima. Iz te ljubavi proizlazi mir, dijalog, međusobno uvažavanje i zajedničko nastojanje u dobru. Nacionalizam i vjerska netrpeljivost u suprotnosti su s kršćanskim pogledom na svijet.  

Nedugo nakon uništenja spomenutoga križa, nepoznati počinitelj polio je crvenom bojom grobnicu poginulih partizana. Prije nekoliko godina njihovi posmrtni ostaci premješteni su sa Staroga Grada na groblje u Jagodnjaku. Ti mladići, čiji posmrtni ostaci počivaju na pravoslavnom groblju u Jagodnjaku, nemaju nikakve veze s Bleiburgom, a poginuli su prije te tragedije.  

Nedavno je nepoznati počinitelj uništio zvijezdu petokraku na spomeniku u Latinovcu. Taj spomenik podignut je u čast poginulih partizana i žrtava fašizma, odnosno ustaškoga režima. Kao rezultat borbe partizana nastala je Hrvatska u današnjim granicama. To nije samo moje mišljenje, nego činjenica koju je, među ostalim, isticao i Franjo Tuđman. Te granice, izborene u antifašističkoj borbi partizana predvođenih komunistima i Titom, obranili su hrvatski vojnici od 1991. do 1995. godine. Mnogi, koji su u Drugom svjetskom ratu bili partizani, a potom oficiri JNA i nosili crvenu zvijezdu petokraku, imali su ključnu ulogu u obrani Republike Hrvatske od 1991. do 1995. godine. Franjo Tuđman nosio je spomenuti simbol gotovo svaki dan od 1941. do 1961. godine. Taj su simbol, u jednome razdoblju svoga života, nosili Janko Bobetko, Zvonimir Červenko, Anton Tus, Petar Stipetić, Martin Špegelj i tisuće drugih ličnosti zaslužnih za obranu hrvatskih granica. S druge strane, dio napadača na Republiku Hrvatsku nosio je taj znak 1991. godine. Kave veze imaju poginuli i ubijeni partizani od 1941. do 1945. godine s agresorima 1991. godine? Nikakve! Većina Hrvata bila je protiv ustaškoga režima. Hrvatice i Hrvati masovno su ginuli kao partizanke i partizani. Ginuli su i Srbi te pripadnici drugih naroda. Svi narodi ovih prostora dali su doprinos pobjedi nad fašizmom i nacizmom. Nekoliko godina nakon Drugoga svjetskoga rata, u doba sukoba Tita i Staljina, na koncu je pobijeđen i staljinizam. To je omogućilo modernizaciju, popuštanje represije i znatno veće političke slobode u odnosu na države pod kontrolom SSSR-a, ali do kraja osamdesetih godina nije uveden višestranački sustav. Tito je govorio da bi se stranke osnivale po nacionalnom principu te da bi to Jugoslaviju odvelo u sukobe. Zvijezda petokraka nije jednoznačan simbol. Međutim, uništavanje toga simbola na spomenicima nedvojbeno je vandalski čin. Drugi svjetski rat okončan je prije 77 godina, a neki među nama funkcioniraju po standardima toga vremena i tadašnjih nedemokratskih postupaka. Nisam prvi koji je to uočio. Smatram to ozbiljnim problemom.  

Prije nekoliko dana postavljen je križ u Oljasima. Kao rimokatolika uvijek me raduje postavljanje naših kršćanskih simbola. Međutim, taj križ postavljen je na postolje uništenoga spomenika podignutoga u čast poginulih partizana te žrtava fašizma, odnosno ustaškoga režima i najmanje jedne muške osobe koju su, iz neutvrđenih razloga, prema iskazu jednoga od njegovih potomaka, ubili partizani. Nedavnu inicijativu o postavljanju križa u Oljasima pokrenulo je nekoliko osoba rimokatoličke vjeroispovijesti. Možda nisu znali o kakvom je lokalitetu riječ. Ne treba nikoga prozivati, nego dobronamjerno razgovarati. Što će se dogoditi kada pravoslavni svećenici budu na tom mjestu služili parastos za svoje poginule i ubijene vjernike? Uništeni spomenik podignut je njima u čast, ali na postolju toga spomenika postavljen je križ koji pripada rimokatolicima. Spomenik su podigli stanovnici sela Oljasa 1967. godine, a uništen je početkom devedesetih godina 20. stoljeća. Na tom spomeniku bila su napisana imena i prezimena 44 žrtve srpske nacionalnosti iz Oljasa. Kakvu su poruku htjeli poslati ljudi koji su prije nekoliko dana na postolju toga spomenika postavili križ? Jedan čovjek kratko je prokomentirao: „Bit će dobro ako će se pred tim križem netko moliti Bogu za žrtve kojima je oduzeto pravo na spomen!“  

Kao ljudi dobre volje trebamo poštovati sve žrtve i stradalnike te čuvati njihove spomenike. Žalosno je da u 21. stoljeću svjedočimo uništavanju križeva i spomenika. To duboko vrijeđa sve dobronamjerne građane i građanke Republike Hrvatske. Takvi vandalski postupci narušavaju ugled naše države u očima međunarodne zajednice. To je u suprotnosti s kršćanskom vrijednostima, antifašističkim opredjeljenjem i demokratskom orijentacijom hrvatskoga naroda, Srba u Hrvatskoj te drugih građanki i građana.  

Vinko Tadić