Jesmo li spremni za novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu?
Poljoprivreda
(FOTO: google)
Nakon skoro pola godine od donošenja i stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu gradovi i općine još uvijek hvataju korak s obvezama koje im je u nadležnost prenio ovaj Zakon i kreiraju, donose i dopunjavaju Programe raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu RH za svoja područja.
Proljetos je svjetlo dana ugledao novi, peti po redu Zakon o poljoprivrednom zemljištu koji je svoju prvu verziju dobio još 1991. godine. Sam po sebi, ovaj Zakon o poljoprivrednom zemljištu nije donio značajnih novosti u odnosu na prethodne, kojima su državnim poljoprivrednim zemljištem raspolagale jedinice lokalne samouprave, a usvojeni su 2001. i 2008. godine. Neki će reći da je nedovoljno ambiciozan, jer u proteklih deset godina došlo je do značajnih pomaka u javnoj dostupnosti raznih baza podataka, naročito katastra nekretnina i zemljišnoknjižnih podataka. Stoga ostavlja dojam da je prekonzarvativan i ne usklađen s novim trendovima.
Nakon gotovo pola godine od donošenja i stupanja na snagu gradovi i općine još uvijek hvataju korak s obvezama koje im je u nadležnost prenio ovaj Zakon. Oni danas kreiraju, donose i dopunjavaju Programe raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske za svoja područja. Sama procedura donošenja tih Programa u većini njih prošla je bez značajnih primjedbi zainteresiranih strana, prvenstveno domaćih poljoprivrednih proizvođača, koji su imali mogućnost sudjelovanja u javni raspravi, ali ju očito nisu na vrijeme iskoristili. Ali sada javnost sa zanimanjem prati prigovore koji počinji pristizati od nezadovoljnih strana.
Izostalo pojednostavljivanje procedura Najnoviji Zakon o poljoprivrednom zemljištu na žalost ne prati niti trendove pojednostavljivanja postojećih procedura, koje je Ministarstvo poljoprivrede vrlo uspješno uvelo u više područja, naročito u području provedbe mjera Programa ruralnog razvoja. Naime, dokumentacija za svaku pojedinu katastarsku česticu koja dokazuje da se radi o državnom poljoprivrednom zemljištu kojim prema odredbama i ograničenjima Zakona mogu raspolagati gradovi i općine prikupljat će se po dva puta - prvi put prikuplja se pri izradi Programa raspolaganja poljoprivrednih zemljištem, a drugi put će se prikupljati pri raspisivanju javnih natječaja.
Isto tako, prilikom nekadašnjih postupaka raspisivanja i provedbe natječaja za zakup ili prodaju državnog poljoprivrednog zemljišta nerijetko bi procedura od trenutka raspisivanja do sklapanja ugovora trajala i duže od godine dana. Novom procedurom uz sve korake koje su po prethodnim zakonima trebale poduzeti općine i gradovi i razna odobrenja koja je trebalo prikupiti, uvedeni su i dodatni koraci, tako da sada općine i gradovi osim odobrenja Ministarstva poljoprivrede i Državnog odvjetništva moraju ishoditi još i prethodnu suglasnost županije na čijem su području.
Pravo prvenstva za zakup poljoprivrednog zemljišta ovim Zakonom je na strani lokalnih stočarakoji ne ispunjavaju uvjete prosječnog odnosa broja uvjetnih grla stoke i poljoprivrednih površina, tj. imaju premalo hektara u odnosu na broj grla stoke. Nakon njih slijede dosadašnji posjednici koji su svoj status regulirali ugovorima o zakupu ili privremenom korištenju, mladi poljoprivredni proizvođači (do 41 godine starosti), nositelji obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava kojima je poljoprivreda primarna djelatnost, pa vlasnici proizvodnih objekata, zadruge i trgovačka društva registrirana za obavljanje poljoprivredne djelatnosti i ostali koji se bave ili se namjeravaju baviti poljoprivrednom proizvodnjom. Kod kupnje su stočari s premalo zemlje izostavljeni, a ostale prednosti ostaju kao kod zakupa. Kakve će konkretne rezultate ovi kriteriji donijeti pri ocjenjivanju ponuda, bit će vidljivo tek nakon nekoliko provedenih natječaja.
Zemljište traženi resursU svakom slučaju i po svoj prilici poljoprivredni proizvođači i gradovi i općine trebaju se naoružati strpljenjem i biti spremni na još jednu dugotrajnu i iscrpljujuću bitku sa zakonskim propisima vezanima za raspolaganje poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države. Za nadati se da će barem procedura prodaje državnog poljoprivrednog zemljišta biti nešto jednostavnija od procedura prema prijašnjim zakonima, jer već nam na vrata viri 2020. godina, godina kada će se u bitku za raspoloživim zemljištem u Republici Hrvatskoj, u privatnom ili državnom vlasništvu, moći uključiti i poljoprivredni proizvođači iz drugih zemalja Europske unije.
Naime, poljoprivredno zemljište je vrlo traženi resurs u brojnim europskim zemljama čiji se poljoprivredni proizvođači već odavno kod nas raspituju o mogućnostima kupnje ili zakupa poljoprivrednog zemljišta. Na svim institucijama koje su zadužene za provođenje Zakona o poljoprivrednom zemljištu je važna zadaća, da zajedničkim snagama kroz 2 godine da na korištenje hrvatsku poljoprivrednu zemlju domaćim proizvođačima koji imaju snage, želje i volje povećati svoju proizvodnju i koji još uvijek drže da je poljoprivredna proizvodnja kod nas ekonomski isplativa.
