8.1.2025. | 09:03
Redakcija 034
Pregleda: 3796
FOTO: HRT Screenshot
Republika Hrvatska suočava se s ozbiljnim problemom prekomjernog broja malih općina i gradova koji, umjesto da doprinesu razvoju lokalnih zajednica, često postaju teret za javne financije i poligon za političke igre. Situacija u Požeško-slavonskoj županiji zorno prikazuje ovu problematiku, gdje male općine, umjesto da budu pokretači razvoja, sve više postaju utočišta za rodbinsko kadroviranje i političke interese.
Nepotizam iznad općeg dobra
Lokalni dužnosnici, koji bi trebali raditi za opće dobro, sve češće pokazuju potpuni izostanak interesa za razvoj svojih zajednica. Umjesto toga, svjedočimo konstantnom kadroviranju koje prelazi granice stranačke pripadnosti. Dok je stranačko kadroviranje samo po sebi upitno, puno je veći problem zapošljavanje rođaka, prijatelja i osoba povezanih interesnim vezama.
Općine s tek jedva nekoliko tisuća stanovnika, umjesto da se integriraju u veće jedinice radi učinkovitijeg upravljanja, postaju platforme za zapošljavanje politički i osobno podobnih kadrova. Takve sredine često nisu u stanju osigurati ni osnovne usluge građanima poput vrtića i sl., ali zato funkcioniraju kao mjesta za uhljebljivanje. Time se stvara klima stagnacije, gdje razvoj i prosperitet postaju sporedne teme, a kad se tome doda da uz sve navedeno postoje i institucije u kojima je osnivač županija, priči nema kraja.
Institucije koje ne djeluju
Poseban problem je u institucijama koje bi trebale nadzirati i procesuirati ovakve zloupotrebe. Umjesto da budu neovisne i efikasne, i same postaju dio mreže neformalnih interesa. Nedostatak sankcija za evidentne slučajeve nepotizma i zloupotrebe ovlasti dodatno cementira osjećaj nepravde i beznađa u društvu. Na kraju, svjedočimo društveno-političkom stanju u kojem je klijentelizam postao norma, a svjetlo na kraju (Franjinog) tunela – nevidljivo.
Predsjednički izbori kao crveni karton vlasti
Ove nedjelje održava se drugi krug predsjedničkih izbora, gdje se očekuje da će aktualni predsjednik Zoran Milanović uvjerljivo pobijediti nestranačkog kandidata Dragana Primorca, kojeg podupiru HDZ i njegovi koalicijski partneri. Rezultat ovih izbora neće biti samo pobjeda Milanovića ili poraz Primorca, nego i jasna poruka birača Andreju Plenkoviću.
Plenkovićev način upravljanja, obilježen samouvjerenim kadroviranjem i često nerazumnim odlukama, dosegao je točku zasićenja među građanima. Primjer prošlogodišnje “afere Nakaze” najočitije pokazuje kako se moćni pojedinci na lokalnim razinama osjećaju nedodirljivima. Svaka županija ima svoje “zaslužne”, poput Nediljka Dujića iz Hrvatskih šuma, koji na državne jasle nije uhljebio samo svog “čuku”, a slične situacije nisu strane ni Požegi ni Požeško-slavonskoj županiji.
Narod ima što je tražio
Sustav u kojem općine i gradovi postoje kako bi hranili političke ambicije pojedinaca, a ne kao instrument razvoja, ne može donijeti napredak. Male općine, neodgovorni dužnosnici i institucije koje ne obavljaju svoj posao zajedno stvaraju sustav u kojem je napredak praktički nemoguć.
Svaka konstruktivna kritika, drugačije promišljanje, ideja, koncepcija ili vizija tretira se kao napad na ego vladajućih dužnosnika, a koji u silnoj želji da budu važni i bitni zapravo ispadaju smiješni. Dužnosnici slušajući svoje (ne)formalne savjetnike, a koji nerijetko svoje ciljeve ukalupljuju u one stranačke, brojne zasluge neutemeljeno pripisuju sebi, iako za to objektivno nemaju nikakve osnove, dovedeni su do rupa provalije, a u koju će prije ili kasnije neupitno upasti.
Na kraju, građani moraju prepoznati da su upravo oni, svojim izborima i pasivnošću, omogućili ovakvo stanje. Ako se nešto ne promijeni – kako u svijesti, tako i u djelovanju – nastavit ćemo svjedočiti političkoj i društvenoj regresiji, dok će pitanje općeg dobra ostati tek fraza u predizbornim kampanjama, a kojih ovih godina nije nedostajalo.
Očigledno da ima nešto u onoj narodnoj izreci autora nepoznatog:”Kakva svinja takva mast. Kakav narod takva vlast!”