ʺSuprug je morao otići u Njemačku i ostaviti me trudnu s dvoje djece, a sad svi petero uživamo u tuđini!ʺ
24.11.2019. | 10:00
M.B.
Pregleda: 15467
Zastave
(FOTO: 034 portal)
Prva u nizu naših priča iz inozemstva koje ćemo objavljivati nedjeljama je upravo ova današnja koju nam je poslala naša čitateljica koju ćemo za potrebe članka oslovljavati s "Niki". Ona kaže kako već duže vrijeme razmišlja o tome da podijeli svoje iskustvo te da je ovo idealna prilika. Njenu priču prenosimo u cijelosti.
"Prije godinu i pol suprug je odlučio otići za Njemačku kako bi olakšao život svojoj djeci i nama. Ja sam bila užasno skeptična prema toj odluci. Bila sam ljuta na državu, na supruga, na cijeli svijet! Čekala sam treće dijete pored dva klinca koja ne znaju što ih u ovom svijetu čeka. Tako da mi se suprugova odluka nimalo nije sviđala. No, došao je taj dan i otišao je. Plače on, plačemo mi, plaču moji roditelji jer najbolje znaju što je ostaviti troje male djece i otići se boriti za nešto, u mom slučaju, moj otac za Domovinu na prvim crtama.
Svaki dan bio mi je pretežak jer su me dijelila samo dva mjeseca do poroda, hormoni divljaju, osjećaj da si sam je strašan. Iako, podrška mojih roditelja, sestara i brata je bila nešto najjače, ali nema mog supruga. Njemu je bilo još teže jer je bio sam sa svojim mislima, a zna da je tako odlučio i da sada mora izdržati.
Prošlo je 11 mjeseci kad me zove i govori: Ženo, dobili smo stan! Jessssssss!!! Vičem ja... Preuzbuđena, presretna! No, nakon koje minute shvaćam da sam imala super reakciju, a bila sam protiv svega?! Hm... No, kako bi moja djeca odrastala uz tatu i kako bi možda njima bilo bolje, odlučim se i ja na odlazak. Pakiram stvari i idemo! Čekali smo malo manje od mjesec dana da se sve sredi i otišli.
Stigli smo sretni jer smo skupa, jer ova država nudi doista mnogo, a za djecu najviše!
Suprug radi posao koji voli, koji je ovdje cijenjen i na poslu ga poštuju. Ja sam doma s djecom dok čekamo polazak u vrtić.
Ali... Sve što smo mogli driješiti, jesmo, Jedini problem ovdje je stan, pogotovo ako su djeca u pitanju. Almi smo, evo, i to uspjeli. Ništa nije toliko komplicirano kako se čini i kako je zapravo kod nas u Hrvatskoj. Ne znamo kako da to objasnim, no ovdje je sve nekako Jednostavnije, iako si stranac koji ništa ne zna.
Mnogi kažu: "Nije Njemačka što je nekad bila!" Ja osobno ne znam kako je to bilo dok sam odrastala u Hrvatskoj, ali iskustva koja čujem od starijih nisu mnogo drugačija nego sada.
Ovdje si možemo priuštiti ono što sam u Hrvatskoj mogla onaj dan kad plaća sjedne, nažalost. O štednji da ne pričam... Mogla sam sanjati o štednji u Hrvatskoj.
Žao mi je što sam ostavila svoj predivni dom u Hrvatskoj, ali da bi mogla nešto svojoj djeci priuštiti i živjeti normalnim životom, morala sam ju napustiti. Kako moj otac kaže: "Borio sam se za ovu državu, a ona mi je otjerala djecu!" I to je, nažalost, živa istina, ne samo u našem slučaju.
Mogu samo reći da se ne slažem onima koji se žale i koji se vraćaju u Hrvatsku s ružnim komentarima. Možda je stvar do osobe, možda stvar do posla, možda stvar do poslodavca.. Ne znam.. Nama je za sada lijepo i, hvala Bogu, planovi su nam na dobrom putu ka ostvarenju!
Odlučila sam našu priču podijeliti samo da bih poslala pozitivnu poruku svima koji možda razmišljaju o odlasku iz HR. Ako ovdje dođeš s planom i razlogom, sve je moguće i ostvarivo. Sve je samo do tebe i tvoje želje i volje! Svima koji su otišli želim da ih prati sreća kao što je nas dosad pratila."
