Meso treba jasno označiti, kao auto registarskom pločicom
FOTO: Unsplash
Zašto Nijemac vjeruje svojoj državi i svom proizvodu, a Hrvat ne, te bi li Rusija krenula u rat da nije samodostatna, samo su neke od tema o kojima smo raspravili na današnjoj online konfereciji
Što koči proizvođače da se uključe u sustave označavanja kvalitete mesnih proizvoda, je li problem obimna dokumentacija ili jaka kontrola te ima li uopće smisla označavati domaće meso, kada su dućani prepuni jeftinijeg uvoznog – razgovarali smo danas na online konferenciji "Kako uspješnije promovirati i zaštititi domaće meso“.
Koliko su različite oznake vidljive i dopire li njihova poruka do potrošača, pitali smo Borisa Maleševića, kreativnog direktora i dizajnera, autora brojnih uspješnih slogana za političke kampanje, ali i oznake za sustav Hrana s hrvatskih farmi, koji je danas drugačiji od njegove izvorne ideje.
On kaže da je htio napraviti otklon od amaterskog hrvatskog dizajna gdje se sve svodi na kockice – htio je da bude jednostavno, ali je taj motiv ipak dodan. Kaže, pitanje je koliko to ima ulogu kod kupaca. Smatra da su oni zbunjeni brojnim oznakama na proizvodima, te da mi, kao zemlja i brend još nismo došli u fazu vjerovati nečemu hrvatskom, kao što je to primjerice u Njemačkoj s oznakom Made in Germany.
"Naši građani ne vjeruju hrvatskoj državi, ne vjeruju u cjepivo, u znanost... Dok se ne bude vjerovalo institucijama države za koju su se ljudi borili, možemo mi imati super dizajn oznaka na hrani, ali od toga nema koristi. Kada vam ljudi na čelu resornih ministarstava, završavaju tako kako završavaju, svako malo izađe afera... kako im vjerovati. Nijemac vjeruje svom proizvodu, svemu, a mi ne“ kazao je Boris Malešević.
Udruga za uzgoj i tov junadi Baby Beef pokrenula je vlastiti brend - Hrvatska junetina. Istovremeno, junetina nosi i oznaku Meso s hrvatskih farmi. Predsjednik udruge Zvonimir Širjan kaže da njihova oznaka dokazuje premium kvalitetu, ali inzistira i na oznakama Meso hrvatskih farmi, koja određuje podrijetlo. Kod junetine će svakako promovirati svoju oznaku i pokušati doprijeti do svakog potrošača koji želi premium proizvod te se istovremeno zalagati da se obilježi svaki komad hrvatskog mesa - makar i zastavom, kao u Austriji, rekao je Širjan.
"Alternative nema, jer s jedne strane imamo dampinške cijene, a s druge lošiju kvalitetu koja se "podvaljuje" u malim paketima. Našim potrošačima je najsigurnije, najzdravije i najbolje kupovati hrvatsko, a da bi znali što je hrvatsko, oznake moraju biti vjerodostojne. Svaki komad našeg mesa treba biti označen kao Meso hrvatskih farmi, za to imamo mogućnost“ zaključio je predsjednik Udruge Baby Beef.
Krše se odredbe o informiranju potrošačaKrešimir Kuterovac, predsjednik Hrvatske udruge proizvođača svinja smatra da vjerodostojnost u Hrvatskoj ne postoji.
"Na proizvodima piše 100 posto hrvatsko, a kad pročitate etiketu sljedivosti, vidite da je iz Mađarske. Nered vlada, dezinformira se potrošač, krši se odredba o informiranju potrošača u svakom trgovačkom lancu“ kaže Kuterovac. Navodi da, kada govorimo o kvaliteti i podrijetlu, potrošači više ne znaju što kupuju, pa se okreću samo pitanju cijene, koja je u Hrvatskoj što se tiče svinjetine dampinška. Drugi problem je, kaže ovaj svinjogojac, prisutnost velikog broja trgovačkih oznaka, gdje svaki lanac ima svoju.
"Slažem se da se u marketingu može sve, ali ovdje se obmanjuje potrošač. Ministarstvo i državni inspektorat moraju napraviti reda. Ako trgovački lanci hoće svoje oznake, moraju biti na principu kao što je Dokazana kvaliteta te ne smiju kršiti uredbu o informiranju potrošača i pozivati se na slobodu“, rezolutan je Kuterovac.
Da se hrvatska zastava ne može naći na proizvodu iz Mađarske, kaže Sanja Kolarić Kravar, načelnica sektora za kvalitetu hrane u Ministarstvu poljoprivrede, a za takav prekršaj kazna je zabrana stavljanja proizvoda na tržište i novčana kazna od 70 do 100 tisuća kuna. Uredbe jasno propisuju što mora biti označeno na mesu, a kada je riječ o onome koje se deklarira hrvatskim, onda sve tri faze - rođenje, uzgoj i klanje – moraju biti provedene u Hrvatskoj da bi se za takvo meso moglo reći da je hrvatsko, navodi ona.
"Dokazana kvaliteta je nadstandard, u taj je sustav ugrađena sljedivost koja treba biti imperativ, i temeljem toga pratimo i sigurnost hrane. U njemu proizvođači sami kreiraju nadstandarde, minimalno tri, jedan od njih je i dobrobit životinja, zatim duljina prijevoza, okolišni standardi i slično“ objasnila je Kolarić Kravar.
Drago Solić, načelnik sektora za uzgoj, testiranje i genetsko vrednovanje u HAPIH-u, kaže da je u Hrvatskoj dobrovoljnim oznakama označeno samo 10 posto mesa svinjetine, 30 posto peradi, a kod junadi nažalost niti 1 posto, a u junadi smo samodostatni skoro 70 posto - što čini najveći prostor za označavanje, kaže on. "Same oznake nisu čarobni štapić koji će razriješiti situaciju", komentira Solić.
LOT broj potrošaču ne znači ništaNa to se nadovezao Krešimir Kuterovac i kazao da je označavanje domaćih proizvoda rak rana i da na terenu vlada nered. Uvjerava da kod svježeg mesa u prodaji nedostaje puno informacija, a da podatak o starosti robe i datumu klanja ne možete naći ni na jednom proizvodu.
"Što znači LOT broj nekom potrošaču, čak i da piše od kuda je, ako nitko ne zna koliko je staro, koja mu je trajnost, kada je došlo u Hrvatsku i zato treba unaprijediti taj sustav. Nemam problem da budemo konkurentni, ali ne možemo konkurirati nečemu što ni ne znamo što je“ zaključio je i naglasio da je Njemačka uvela oznake 5D-oprašeno, uzgojeno, utovljeno, zaklano i pakirano u Njemačkoj.
Solić kaže da neće njemačko meso lako završiti u Španjolskoj, nego tek kada se otkupi sve domaće pa tek onda može proći ono iz uvoza. Francuska i Finska donijeli su, kaže on, dodatnu obavezu u sustavu označavanja za cateringe i hotele.
Širjan navodi da danas u Hrvatskoj imamo velike lance restorana koji koriste goveđe meso za proizvodnju sendviča, a koje nije iz naše zemlje. Rijetko koja država ima takav slučaj.
"Ja bih kao proizvođač zamolio potrošače da izbjegavaju kupnju u McDonald's-u jer tamo nema ni jednog grama hrvatskog mesa“, poziva Širjan i navodi da se kod ulaska tog brenda u našu zemlju, koristilo domaće meso, ali danas više ne, jer su našli jeftinije i nekvalitetnije.
Meso treba označiti kao auto registarskom pločicomTreba u svakom ugostiteljskom objektu, u HoReCa kanalu, u hotelima i restoranima na jelovnicima označiti od kuda je meso koje se nudi te da to označavanje bude obvezujuće, jer nažalost većina kupaca nema izbora birati između domaćeg i stranog, kaže Širjan.
Navodi da bi svaki komad mesa trebao biti označen kao što je označeno svako vozilo - koje ima broj šasije. Meso hrvatskih farmi treba biti kao registarska pločica, pa da svatko vidi što je došlo iz uvoza, a što ne, a ne da etiketu sa sitnim slovima treba tražiti kao broj šasije.
"Naša oznaka Hrvatska junetina je dokaz premium kvalitete, ona je kao Mercedes, Porsche, Ferrari. Mi ne tražimo ništa više ni ništa manje nego da se svaki naš proizvod označi u dijelu jedne i druge kategorije - za sve ono za što ima uvjet“, kazao je ovaj tovljač junadi.
Ako tako krenemo, u dobroj vjeri i s entuzijazmom, da ono što je proizvedeno u Hrvatskoj nema alternative, onda će svaki naš potrošač nakon godinu ili dvije imati potpuno drugačiju percepciju, zaključio je. Drago Solić tu ideju smatra zanimljivom i ako bi podaci koji se nalaze na obaveznim oznakama bili ukomponirani u Meso hrvatskih farmi, to bi bilo rješenje svih ovih problema, kazao je.
"Treba vidjeti što onda s mesom koje nije iz Hrvatske i što bi na to rekla Europska komisija, ali ideja je jako dobra“, rekao je načelnik sektora u HAPIH-u.
Na kraju online konferencije panelisti su se referirali na sveprisutan problem ruske invazije na Ukrajinu, zatvorenih crnomorskih luka i sankcija te cijene žitarica, plina i nafte koje dostižu povijesne rekorde, zbog čega mnoge zemlje panično osiguravaju zalihe.
Važnu robu treba zaštiti od izvoza i špekulacijaOčekuje se da bi cijene pšenice mogle prijeći 400 eura po toni. Kuterovac kaže da je prošle godine izvezeno milijun tona kukuruza i 500 tisuća tona pšenice, te je u njima Hrvatska samodostatna. Kao problem navodi ugovaranje otkupa žitarica za kojega se ne zna s kim se radi te da bi Ministarstvo poljoprivrede trebalo napraviti kontrolu i da ne znamo koliko je imamo u silosu, niti koliko smo unaprijed prodali robe.
"Ministarstvo treba donijeti odluku o zabrani sklapanja takvih ugovora i niti jednu kilu ne prodati prije nego napunimo vlastite silose - prvo stvarno stanje, a onda izvoz“, poručio je Kuterovac.
Širjan smatra da trebamo dobar plan jer nemamo robne zalihe, odnosno ne koristimo ih na adekvatan način, a treba zadržati potrebnu količinu žitarica za postojeću proizvodnju stoke i prehranu stanovništva.
"U svakoj krizi se vidi da nacionalna proizvodnja nema alternativu. Mi nemamo proizvodnju plina koliko nam treba, ali imamo druge proizvode, koje treba čuvati za svoje stanovnike. I treba evidentirati i definirati količine koje imamo, a one koje nam trebaju zaštiti od izvoza i špekulacija, jer naši proizvođači prodaju po niskoj cijeni, a kada našim građanima treba, prodaje se po višoj“, kaže Širjan.
Na kraju rasprave Sanja Kolarić Kravar pozvala je potrošače da kupuju proizvode s oznakom Dokazana kvaliteta, te proizvođače da se aktivnije uključe u sustav, a Drago Solić je pozvao sve proizvođače, osobito one koji imaju i preradu mesa, da se jave HAPIH-u radi označavanja. Naveo je podatke o 58 posto samodostatnosti u svinjskom mesu te 48 posto u proizvodnji mlijeka i zaključio da nas Covid kriza očito nije dovoljno osvijestila.
"Možda će ova ratna situacija pomoći u shvaćanju da je proizvodnja temelj i da ćemo se svi zajedno morati potruditi da je podignemo. Označavanje može pomoći u jednom dijelu, ali ne možemo bez ugovaranja proizvodnje i uspostave obveznih ugovornih odnosa posebno oko žitarica i mesa“, kazao je Solić.
Rusija je danas samodostatna i u mesu i žitaricama, a prije pet godina nije bila, za kraj je istaknuo pa postavio hipotetsko pitanje bi li krenula u rat da nije tako.
(Izvor: Agroklub.hr)
