6.7.2018. | 08:47
Franjo Memedović
Pregleda: 3565
Mirovine
(FOTO: google)
Proteklih dana prijeti nam se kako će mirovine u Hrvatskoj biti manje za 500 kuna u koliko se ne sprovede reforma mirovinskog sustava na onakav način kako je resorni ministar Hrvatske vlade to predvidio, a to znači ako se oduzme, ili kako on kaže ,,dobrovoljno" prenese privatna imovina iz drugog mirovinskog stupa u korist državnog proračuna, odnosno u prvi mirovinski stup.
Kao i obično, i to ne zna se po koji put, premijer ne zna što njegovi ministri smjeraju ,,rade" pa tako i ovaj puta najave ministra Pavića o reformi mirovinskog sustava, koju je iznio kao gotovu stvar, naziva tek nekim nacrtom, što se prije može nazvati probnim balonom, o kojemu se na raznim nivoima tek treba raspravljati .Ovo je predsjednik vlade tek izjavio kada su ministrove najave naišle na žestoku reakciju, kako kod oporbe, tako i kod udruga umirovljenika, stručne javnosti, koalicijskih i socijalnih partnera i mnogih drugih kojima bi takva reforma nanijela direktnu materijalnu štetu.
Kažu sadašnji dužnosnici Vlade Republike Hrvatske, da se godišnje iz državnog proračuna za isplatu mirovina ,,troši" preko 17 milijardi kuna i da je to s obzirom na demografsku sliku, nedostatka stručne radne snage i mali broj zaposlenih u Hrvatskoj, dugoročno neodrživo? Ako se to gleda kroz njihovu prizmu, to je možda i tako, ali ako se stvari postave na malo drugačiji način i u druge okvire, ta istina može izgledati i puno drugačije. Postavlja se pitanje, zašto se sve mirovine koje su stečene na razne načine i po različitim osnovama, stavljaju pod isti trošak i na takav način zamagljuju istinu o ,,skupim " hrvatskim umirovljenicima? Kada će se već jednom rasvijetliti slika o privilegiranim i povlaštenim mirovinama u Hrvatskoj i o njihovom načinu stjecanja? Kada će ti povlašteni umirovljenici već jednom na temelju svog konkretnog i realnog radnog doprinosa početi dobivati mirovine neskriveni iz nekog svog političkog,,rada" koji i tako nema mjerljivost vrijednosti. Ako je točno da sadašnji mirovinski fond iz prvog stupa od osamostaljenja države Hrvatske ne akumulira dovoljni sredstava za isplatu i ovakvo niskih mirovina, s pravom se može postaviti pitanje, kako i zašto je do ovoga došlo, ako se dobro zna da je iz tog istog fonda početkom devedesetih nestao ogroman novac, nekoliko puta više nego li je sada financijska rupa u ovom fondu, a za što nikada nitko odgovarao nije, niti je to ikada rasvijetljeno. Kažu neki da je upravo s tim novcem izvršena pretvorba i privatizacija, a znamo koliko nas je ta rabota ,,usrećila i unaprijedila"?
Kukanje nad ,,opterećenjem" isplata mirovina iz proračuna nije ništa drugo nego strah da se neće imati dovoljno novca za održavanje i servisiranje ogromnog državnog, regionalnog i lokalnog birokratskog aparata. Treba održati i zadržati 428 općina i 128 gradova, pa onda dvadeset županija plus zagrebačka gradska uprava od nekoliko tisuća zaposlenika, dvadeset i jedno ministarstvo (skoro duplo više nego neke daleko veće države) s nekoliko tisuća na državnu plaću prijavljeni, a tu je i nekoliko stotina agencija i fondova s ne zna se koliko državnih zaposlenika, a ima tu i puno onih koji i ne znaju što im je posao, ali znaju da će plaću sigurno iz državnog proračuna dobiti. Nismo ovdje zaboravili niti 151 saborskoga zastupnika, kao da nas ima petnaest milijuna, i njihove poslužitelje sa svim mogućim privilegijama i troškovima, za koje je uvijek potreban rebalans njihovih troškova, jer se uštedjeti ništa ne smije zato što bi planirani troškovi za iduću godinu morali biti manji. Ne smije se ovdje zaboraviti niti na tvrtke u vlasništvu države, kao i one u vlasništvu jedinica lokalne i regionalne uprave i samouprave, koje su većinom slabo dohodovne i u kojima se struktura zaposlenika zna na koji način i odakle dolazi, i to s vrlo dobrim i visokim plaćama. Umjesto da te tvrtke stvaraju dobit i rasterećuju troškovnu stranu državnog i lokalnih proračuna, oni tu istu često opterećuju.
Tko je to vidio da se bilo što ili čak sve od navedenoga reorganizira i racionalizira i svede u normalne okvire funkcionalne i jeftine državne i lokalne uprave? Bolje se prijetiti sa smanjenjem mirovina i radnim vijekom do odlaska na groblje i uvjeravati narod kako su nam oni iz Afrike zavidni na standardu koji ,,uživamo". Ne znaju oni tamo u Africi kakve mi ,,dušobrižnike" imamo i koliko smo im ,,zahvalni i sretni" za sve ovo što su nam priuštili. Od silne ,,sreće i zadovoljstva"svakim danom nas je sve manje, jer nismo svjesni kako nam je ovdje dobro, pa tako nešto tražimo negdje drugdje. I bolje je što je ta Afrika tako daleko i što oni sve ovo tamo ne znaju, i što svoju mirovinu neće zaraditi u državi čijim su građanima zavidni na standardu koji ,,uživaju".
Franjo Memedović