Ronko: Serijal o podignutim spomenicima mog vremena – 1. dio Matko Peić
4.11.2024. | 20:30
Redakcija 034/ Z.R.
IZVOR: Z.R.
Pregleda: 6240
FOTO: Ustupljena fotografija
Na svojim društvenim mrežama i YouTube kanalu uvijek marljivi požeški politički doajen, Zdravko Ronko, objavio je novu crticu iz ne tako davne požeške povijesti, a ujedno je i najavio serijal o podignutim spomenicima u vremenu dok je obnašao dužnost gradonačelnika Požege.
Preuzimanjem upravljanja našim Gradom 25.09.2002. godine nisam baš ušao zelen u taj časni posao, jer je iza mene bilo i dobranog životnog, profesionalnog i političkog znanja i iskustva, vijećničkog staža u Gradu Požegi, posebno vođenja Međustranačkog oporbenog vijeća, imajući tako dobar uvid i saznanja ne samo u svu tešku i krajnje zamršenu političku i inu(gospodarsku, društvenu, socijalnu, komunalnu…) problematiku, već i u debelo zanemarenu kulturnu dimenziju. Slijedom toga imah gotove i razrađene vizije ciljeva, planova, programa i okvirnih tajminga – što, kako i kad na pojedinim od tih polja činiti, dođem li u časnu priliku kao gradonačelnik služiti svojoj i našoj Požegi, toj Slavonskoj Ateni. Ovaj put biti će riječi samo o spomeničkoj baštini, još točnije, samo o podizanju dijela novih spomenik utemeljenih na biserju iz prebogate požeške riznice :
Matko Peić (2006) neće ići kad bi neko nadobudno piskaralo prigodičarski nešto „dubokoumno našvrljao“ pa prozivao, već kad se cjelovito uredi Trg Matka Peića
dr.Andrija Štampar (2008) ići će tek nakon što će moj prijatelj Milan Bandić gradonačelnik Zagreba dati odliti dvije replike (jednu za 100-tu obljetnicu Zavoda za javno zdravstvo Grada Zagreba, a drugu meni na poklon) biste dr. Andrije Štampara, rad kipara Antuna Augustinčića koji original se nalazi u predvorju Svjetske zdravstvene organizacije u Ženevi,
Sara Babin vir (Majčin dan 2009) išla je tek kad sam slušajući od mojih dragih Ramljaka o Vran-planini, Kedžari i Divi Grabovčevoj, na neki način parirao snažnom požeškom legendom o borbi dobra i zla -Sara, Zorka i silnik Arslan-aga,
dr. Tuđman (2010) će ići kad se uredi zgrada i okoliš veleučilišta i dovrši nova Gimnazija odakle je dr.Franjo Tuđman 1990. pozvao sve Hrvate na pomirbu,
pl. Kušević i Izidor Lobe (2012) idu po završetku izgradnje novog Vatrogasnog doma i prethodnom uklanjanju politikanata koji razdiraše požeško vatrogastvo,
Nikola Tesla (2012) ide tek u sklopu priprema za obilježavanje 100. obljetnice elektrifikacije Požege kad se „………06.listopada 1912. električna energija razlila mrežom i potpuno rasvijetlila ulice grada Požege, kao nikada do tada“,
Pozlaćeni 9,5 metara križ (2013) tek po uređenju grobnih polja i stvorenih uvjeta za uređenje centralnog polja i središnjeg mjesta groblja Krista Kralja.
Martina (Majčin dan 2020) – taj spomen u čast sporta i majčinske ljubavi, ide tek po suglasju obitelji, brižnom odabiru umjetnika i mjesta postave skulpture.
Ovaj put……….. Spomen bista akademiku Matku Peiću
Kad sam u jesen 2002. godine preuzeo upravljanje Požegom zatekao sam ju u svekoliko deprimirajućem devastiranom stanju – materijalnom, političkom, kulturnom i moralnom, a u duhovnom s izostankom bilo kakve empatije dotadašnje vlasti prema građanima, još i manje prema njihovim velikanima. Akteri toga, sve od reda skorojevići koji puške ne vidješe, krajem drugog i na prijelazu u treće tisućljeće zauzeše, rasturiše i svedoše Požegu na najprostiju palanku. Sjetimo se samo razvaljenih ulica i nogostupa, dotrajale i nedostajuće nadzemne i podzemne infrastrukture, zapuštenih mostova i hortikulture, oronulih i prljavih pročelja, veža, kapija i užasavajućeg stanja spomeničke baštine, jada i bijede kulture i njenih sadržaja, no uhvatih se ja s tim u koštac. Viziju sam imao, ideje nije nedostajalo, a suradnici bijahu potentni i poletni. Izroniše mi tad odjednom i prigodičarska nadobudna piskarala puni prijedloga, pametovanja i lamentiranja, još i više, hrpi kritika koji su do mog dolaska šutjeli kao ribe u morskim dubinama…., pa tako između ostalog iskazivahu i veliku bol tražeći hitno postavljanje spomenika Matku Peiću kako bi se u prigodama imalo gdje postaviti cvijeće ili pak vijenac.
No, ti mali i sitni grizorepi niti su me uspjeli zadiviti, niti smesti, kamo li uplašiti. Ono što sam radio i činio, radio sam prema svojim vizijama, planovima i programu, u konkretnom slučaju prvo je trebalo iznaći rješenje za Staru i oronulu Svilanu, urediti sam Trg, angažirati arhitekte da osmisle, a građevinare da izvedu radove, uz to posaditi hortikulturu, postaviti rasvjetu, koševe, klupe, urediti pročelja povijesnih zgrada – Cirakijeve kuće i Tiskare Miroslava Kraljevićaa tek se potom angažirati oko spomenika tom velikanu pisane riječi, boje i kista. I da, zacrtano i ostvareno, 10.02.2005. otkrismo spomen bistu Matku Peiću. - napisao je Ronko.
Videozapis možete pogledati OVDJE.
