U Pakracu otkriven sarkofag s ’vampirom’: ’Ima konjsku glavu umjesto ljudske’
Prije čišćenja skeleta vidljivo je da je lubanja životinjskog porijekla bila učvršćena pjeskovitom sivom zemljiom
(FOTO: Krešimir Vacek i Mario Barać)
Moj portal nedavno je pisao o vrlo vrijednom arheološkom nalazu – zlatnom dukatu iz 14. stoljeća koji je pronađen na lokalitetu Stari grad Pakrac. Da je ovaj lokalitet zaista izuzetno vrijedno arheološko nalazište, potvrdio je novi, spektakularan pronalazak.
Na dubini od oko 5 metara, na razini koja vremenski odgovara periodu ranog 13. stoljeća, odnosno ranih tisuću dvjestotih godina, pronađen je cjeloviti, masivni, drveni, odlično očuvani sarkofag. Prava senzacija uslijedila je kada je Krešimir Vacek, pakrački arheolog i zaposlenik Muzeja grada Pakraca - koji zajedno s kolegicom Teom Lokner vodi arheološka istraživanja na području Pakraca - otvorio sarkofag. 
Lokalitet Stari grad Pakrac izuzetno je bogato nalazište/Foto: Krešimir Vacek
Foto: Mario Barać/MojPortal.hr
U njemu je bio ljudski kostur bez glave. Na mjestu gdje je ona treba biti, pronašli su ostatke lubanje, točnije čeljusti životinjskog porijekla, pretpostavlja se konjske glave. Vacek ističe da to upućuje da se radi o vampirizmu!
- U to vrijeme ljudi su vjerovali da osobe koje su za života bile zle, da i nakon smrti progone žive i donose im nesreću i zato su ih često sakatili, najčešće odsijecanjem glave. Osobi iz našeg sarkofaga, koja je fizički bila jako velike i krupne građe, nedostaje glava, a na njenom mjestu su bili očuvani dijelovi životinjske lubanje. Kako je sarkofag bio zatvoren te u njega nije prodirala zemlja nego samo voda, ova zemljana gruda je ovdje postavljena prije zatvaranja sarkofaga, kako bi nadomjestila glavu i poslužila dijelovima životinjske čeljusti kao oslonac. Na neki način glava je "zablindirana" pjeskovitom sivom zemljom, koja je trebala magijski poslužiti kao blokada pokojnika u zagrobnom životu, odnosno da se iz njega više ne vrati - kaže Vacek.
Sarkofag prije otvaranja/Foto: Krešimir Vacek
Treba reći i da na cijelom skeletu kao ni izvan sarkofaga nigdje nije pronađena ni krhotina ljudske lubanje.
Na vampirizam upućuje i to što je pokojnik pokopan u smjeru istok-zapad što potvrđuje namjerno orijentiranje, a pokopan je na sjevernoj strani groblja koja u Srednjem vijeku nije bila favorizirana.
- Ono što je za slučaj vampirizma poprilično neobično je to što je osoba pokopana u luksuznom, gotičkom sarkofagu kakav do sada nije nigdje zabilježen. Činjenica da je sahranjen u takvom sarkofagu, upućuje da se radilo o jako važnoj i cijenjenoj osobi tog vremena, koja je bila na najvišim funkcijama. U crkvi su pokopani znatno bogatije osobe, a ni jedna nije imala takav lijes, pa se otvara pitanje je li taj lijes imao neku magijsku funkciju? Iako su ga osakatili, sahranili su ga na samom kršćanskom groblju, što pokazuje da su mu time odali najveće počast jer su inače takve "vampirske" ukope pokapali ili na rubu ili izvan groblja, temeljito pojašnjava Vacek.
Dodaje i da su u proteklih 8 godina na ovom lokalitetu iskopana 74 posmrtna ostatka ljudi te ostaci još 21 osobe iz kosturnice uz južnu stranu crkve. Svi će, nakon čišćenja i pranja, biti poslani na antropološku analizu u Zagreb nakon čega će biti vraćeni u Pakrac i biti sahranjeni na gradskom groblju ili vraćeni na lokaciju gdje su otkriveni.
Također pojašnjava da su ovo zaštitni arheološki radovi koji prethode građevinskim radovima jer je ovdje planirana izgradnja Arheološkog parka, kako strojevi ne bi uništili arheološke nalaze. 
Pitali smo Vaceka što po njegovom mišljenju implicira ovo veliko otkriće?
- Znamo da ovaj lokalitet potvrđuje prisutnost prvih kršćana u Pakrac, radi se pripadnicima viteškog reda Ivanovci, a možda i o vitezovima Templarima, na što upućuje činjenica da sama crkva ima puno templarskih elemenata. Njihova misija i zadaća je bila braniti i širiti svoja religijska uvjerenja. To je u potpunoj suprotnosti s ovim našim nalazom koji upućuje na to da su ti redovi zapravo štovali neke poganske tradicije i da su se bavili neki znanjima koje je Crkva u to vrijeme u potpunosti zabranjivala. Ove pretpostavke idu u korak s legendom o ukidanju templara koje je papa optužio za herezu i svetogrđe. Ovo je još jedna potvrda da je među brojnim arheološkim nalazištima na našem području, ovo najvrjednije. Osim što potvrđuje snažan europski kršćanski utjecaj, pokazuje nam neke tradicije još starijih Pakračana koji su živjeli ovdje od dolaska starih Slavena prije nego što su došli francuski vitezovi, bili oni Ivanovci ili Templari - kaže Vacek.
Otkrio nam je i kako je moguće da je nakon 800 godina drvo ostalo tako dobro sačuvano.
- Crkva koja je pronađena na lokalitetu Stari grad Pakrac, nastala je na malom otočiću koji se nalazio u močvari i nekad u povijesti je došlo do velike poplave koja je poplavila cijeli lokalitet. Zbog toga se nataložio mulj i upravo zahvaljujući tom mulju i poplavi drveni nalazi su ostali jako dobro očuvani, što inače nikada nije slučaj jer drvo istrune. Mulj je u stvari bio prirodni konzervator. Zahvaljujući tom mulju ostala je sačuvana i drvena ograda koja je okruživala crkvu koju smo također pronašli prilikom iskopavanja. Na istom mjestu prije ograde postojala je drvena palisada, odnosno obrambena konstrukcija koju su činili našiljeni drveni kolci koji su štitili utvrdu od neprijatelja. Pronašli smo i nekoliko dobro očuvanih stupova te palisade.
Međutim, jedan od najneobičnijih drvenih pronalazaka je hrastov drvored, koji se pružao u smjeru istok-zapad. Radi se o nekoliko panjeva stabala koji su ostali potpuno očuvani, čak s korijenjem i korom na sebi. 
Ovakvi lokaliteti u kojima su drveni nalazi tako očuvani su rijetkost i Pakrac je po tome definitivno jedinstven.
- Spomenuo bih da su u mulju iz razine ranog 15. stoljeća pronađene očuvana koščica marelice i grančice vinove loze, a takvi nalazi su rijetkost. To potvrđuje njihov rani uzgoj u pakračkom kraju, a proteklih godina pronađene su koštice trešnje iz prijelaza 15. na 16 stoljeće i koštica šljive iz 17. stoljeća - zaključuje Vacek.
Zanimalo nas je na kraju što još možemo očekivati od budućih arheoloških istraživanja?
- Mi ne znamo što možemo pronaći dok ne otkopamo neki nalaz. Zato je arheologija kao bombonijera, nikad ne znaš što te u kojoj čokoladici čeka!
izvor: Moj portal
