Vlašić Iljkić: ’I naši Požežani ostaju bez osobnog asistenta’

Arhivska fotografija
(FOTO: Privatna kolekcija)

21.11.2023. | 09:27 | Priopćenje
Pregleda: 3148

Prema novom Zakonu o osobnoj asistenciji, od siječnja 2024. godine, 570 korisnika koji sada imaju osobnog asistenta, više neće imati pravo na njega. Umjesto da je HDZ-ova Vlada novim Zakonom proširila usluge na sve korisnike, dio osoba s invaliditetom s najvećim stupnjem oštećenja izgubiti će postojeće pravo. Kako bi to spriječili, Klub zastupnika SDP-a je u listopadu predložio zakonske izmjene s ciljem osiguravanja osobnog asistenta i osobama s invaliditetom o kojima brinu roditelji njegovatelji i njegovatelji. O navedenim predloženim izmjenama nismo dobili odgovor od Vlade, ali jasno je da premijer Andrej Plenković i ministar Marin Piletić nisu spremni poslušati niti korisnike, ni struku, niti oporbu, u svojim prijedlozima, osim kada procijene da situacija šteti njihovom ugledu i časti.

Osobna asistencija je jedno pravo, a status roditelja njegovatelja sasvim drugo pravo i ne možemo reći da se radi o dupliranju usluga kada Vlada nije sposobna organizirati sustav koji bi korisnicima osigurao ranu intervenciju, dostupne socijalne usluge i mjesto gdje bi uputili korisnike s ciljem socijalnog uključivanja. Upravo stoga što su usluge nedostupne, a korisnici nisu socijalno uključeni, ograničeni su na vlastitu obitelj i svoja četiri zida. S druge strane, korisnicima i njihovim obiteljima, pomoć koju pruža asistent je zlata vrijedna, a mjeri se u dobrobiti osobama s invaliditetom.

Obratila mi se majka djevojke, osobe s invaliditetom, kako bi progovorila o stanju u Požegi i o tome što čeka njenu kćer, ali i cijelu obitelj od iduće godine. Nije jedina koja se našla u takvoj sitauciji, a ovo je njeno aktivno zalaganje za prava svog djeteta.


„Želja mi je da ovim pismom namjere ukažem na značaj i prijeku potrebu osobnog asistenta u životu moje kćeri, osobe s visokim stupnjem tjelesnog i mentalnog oštećenja, znači sa više vrsta teških oštećenja. Ona uskoro puni 24 godine pohađala je nastavu po prilagođenom programu u posebnom odjelu u OŠ Julija Kempfa u Požegi do svoje navršene 21 godine, uz asistenta neko vrijeme. Po završetku školovanja u njenom životu nastala je praznina, nezadovoljstvo, tuga i česta razdražljivost gubitkom dragih osoba iz njenog školskog okruženja. Prazninu nastalu prestankom školovanja ništa nije moglo nadoknaditi uz sav trud roditelja i obitelji počela je gubiti socijalizaciju s obzirom da u našem gradu nema ništa organizirano za takve osobe nakon završetka njihovog školovanja, osim udruga koje se brinu za svoje članove koliko mogu i tako smo mi preko naše udruge ostvarili pravo na osobnog asistenta, što sad prema novom zakonu gubimo, a ne možemo ni zamisliti da će se takvo nešto dogoditi. Otkad ima asistenta, asistentica je njena najdraža osoba, teta asistentica je njen najbolji prijatelj i osoba koja njen život čini sretnijim i ispunjenim, sreća je neizmjerna svakim njenim dolaskom, a asistenticu ima već 3 godine 4 sata dnevno.Između njih dvije razvio se poseban odnos koji pozitivno utječe na njezino zdravstveno stanje jer sreću i zadovoljstvo svakim njihovim susretom ne može nadoknaditi nitko. Osobna asistentica uživa svu njenu ljubav i povjerenje, gubitak takve osobe iz njenog života nanio bi veliku štetu mojoj kćeri u emocionalnim i zdravstvenom smislu, nezadovoljstvo koje se ispoljava vrištanjem i napadom bijesa samoozljeđivanjem, u takvom stanju teško se smiri i to traje satima. Kao majka apeliram na sve institucije da uzmu u obzir ovaj mali dio istaknut u ovom pismu, jer kad bih pisala sve sto nam se događa i u njenom zdravstvenom stanju trajalo bi jako dugo. Značenje osobnog asistenta ima veliku ulogu u njenom životu i gubitak bi donio strašne posljedice i štetu našoj cijeloj obitelji jer njena sreća i zadovoljstvo unatoč teškoj bolesti za nas nema cijenu.Kao majka apeliram na institucije i društvo, i mislim da je briga o takvim osobama i moralna obveza svih nas i nadam se da će se naći način i sredstva da i dalje imamo pravo na osobnog asistenta, na zadovoljstvo osoba s takvim potrebama i njihovih obitelji.“


Prema dostupnim podatcima, ovakvih slučajeva ima još u Požeško-slavonskoj županiji. Stoga još jednom apeliram na ministra Piletića i predsjednika Vlade Plenkovića da 570 osoba s invaliditetom s najvećim stupnjem oštećenja ne ostavljaju bez osobnog asistenta, a njihove roditelje koji su roditeljinjegovatelji bez osnovnih prava kao što je odlazak liječniku ili na terapije. Država koja ne brine o najranjivijim skupinama, o ljudima koji ne mogu sami sebi pomoći i kojima je potrebna podrška sustava – nije socijalna država. Ovim putem zahvaljujem medijima koji govore o ovom problemu i čija je reakcija više puta pomogla osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima da ostvare barem minimalna prava.


Samo registrirani članovi mogu ocjenjivati i komentirati članke. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje. Ako jeste registrirani, prijavite se ovdje.

ANKETA
Podržavate li porez na nekretnine?
Kliknite na opciju za koju želite glasati.
Oglašavajte se na 034 portalu jer:
više od 300.000 korisnika mjesečno
više od 2 milijuna otvaranja stranica svakog mjeseca
Pročitaj više

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAPRAVILA PRIVATNOSTI