Na današnji dan rođen je Josip Buturac - svećenik, arhivist i crkveni pisac

Hrvatski povjesničar, arhivist i crkveni pisac Josip Buturac rođen je na današnji dan 14. studenog 1905. u Grabarju, u požeškom kraju. Osnovnu školu pohađa u Ruševu, a gimnaziju u Požegi, Travniku i Zagrebu, u kojemu 1925. maturira u Nadbiskupskoj gimnaziji. Kao gimnazijalac pisao je pjesme i pripovijetke u časopisima za mladež. Poslije završenog studija na zagrebačkom Bogoslovnom fakultetu, studira crkvenu povijest na Papinskom sveučilištu Gregoriani u Rimu (1934–1936) te povijest i etnologiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu (1936–1939). Zanimljivo je da već kao student objavljuje 1927. godine monografiju o svom zavičaju „Ruševo i okolica u prošlosti“. „Katolička crkva u Slavoniji za turskog vladanja“ naziv je njegove doktorske disertacije koju je obranio na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1944., a koja je objavljena 1970. U ovom gradu postavljen je 1939. za arhivara u Nadbiskupskoj kancelariji i arhivu, a od 1941. do 1966., kada je umirovljen, radi u Državnom arhivu. Od 1944. do 1945. i od 1953. do 1962. predaje crkvenu povijest na Bogoslovnom fakultetu. Od umirovljenja pa sve do svoje smrti živio je kao duhovnik samostana milosrdnica u Lovrečina Gradu u blizini Vrbovca.

U ostavštini velik broj povijesnih i arhivističkih vrijednih djela

Tijekom svog istraživanja i rada Josip Buturac bavio se različitim temama iz crkvene i kulturne povijesti, toponomastike, demografije, arhivistike, najviše proučavajući crkvenu povijest sjeverne Hrvatske i hrvatsku nacionalnu povijest od 17. do 19. stoljeća. Ostavio je velik broj povijesnih i arhivističkih vrijednih djela koja su i danas nezaobilazna literatura na ovim znanstvenim poljima. Premda je njegovo znanstveno zanimanje pretežito bilo usmjereno na crkvenu povijest, u njegovoj historiografskoj ostavštini su i drugi radovi, što pokazuje njegov iznimno širok istraživački interes. Radovi su mu značajni zato što su uglavnom pisani na osnovi neobjavljene i njemu pristupačne arhivske građe. Objavljivao je u znanstvenim i stručnim publikacijama, časopisima, zbornicima i novinama, među kojima su: Anđeo čuvar, Hrvatska prosvjeta, Hrvatska straža, Katolički list, Požeški zbornik, Ljetopis JAZU, Vjesnik Historijskog arhiva Slavonske Požege i Muzeja Požeške kotline, Požeški leksikon i dr.

Najviše pisao o povijesti požeškog kraja

Veći dio svoje ostavštine Buturac je ostavio franjevačkom samostanu u Požegi, a sortirano arhivsko gradivo nalazi se u trinaest kutija. Napisao je i tiskao oko 20 povijesnih rasprava te više stotina manjih povijesnih članaka, kritika i recenzija, a sudjelovao je u objavljivanju više knjiga Zaključaka Hrvatskog sabora. Glavna njegova djela su Arhivska čitanka (1950), Stanovništvo Požege i okolice od 1700–1950 (1967), Povijest Katoličke crkve među Hrvatima (koautor A. Ivandija, 1973), Pisani spomenici Požege i okolice 1210–1536 (1995). Cijeli svoj život Josip Buturac posvetio je proučavanju povijesti i pomoćnih povijesnih znanosti, a najviše je pisao o povijesti požeškog kraja. Pisao je također o Vrbovcu i njegovoj okolici. Bio je u svom istraživanju i pisanju veliki znalac, koji je u znanstvenim krugovima stekao zavidan ugled, a među čitateljima osobitu popularnost. Umro je 5. listopada 1993. u Lovrečina Gradu, nedaleko od Vrbovca, u 88. godini života, a pokopan je na mjesnom groblju u Ruševu.